Odštampajte ovu stranicu
Petak, 29 Novembar 2013 17:39

Crni mačak Istaknut

Pripovetke Edgara Alana Poa su nastale pod uticajem engleskog "romana jeze". U njima opisuje mistične teme, jeziva dela i zločine. Jedna od njegovih najpoznatijih pripovetki je Crni mačak koja je nastala pod uticajem romantizma, pravca u književnosti koji je nastao u Italiji. U pripoveci je prikazana jedna od tema romantizma - "mračna strana" života, ono nejasno, neugodno, zagonetno.

Pripovetka Crni mačak pisana je u prvom licu. Na taj način Edgar Alan Po želi da potvrdi istinitost svoje priče, a posebno samim iznošenjem detalja da su u stara vremena crne mačke smatrali prerušenim vešticama, čime se naslućuje da se taj strašni događaj o kojem se govorilo u uvodu, odnosi na mačka. O tome piše: "Govoreći o njegovoj inteligenciji, moja žena, koja je u duši bila prilično prožeta sujeverjem, često je spominjala ono drevno narodno verovanje prema kojem su sve crne mačke u stvari prerušene veštice. Ona time nije nikada mislila ništa ozbiljno - i ja to spominjem tek tako zato što sam se, baš sada, toga setio."

U središtu pripovetke je neobična priča o čoveku koji je bio poznat kao popustljiv i nežan, obožavao životinje i svoju suprugu. Kućni ljubimci su mu pružali ljubav i vernost koje nije nalazio u ljudima. On za sebe kaže: ''Od detinjstva bejah poznat po popustljivosti i čovečnosti svoje ćudi. Nežnost mog srca bejaše toliko uočljiva da je izazivala porugu mojih drugova. Posebno sam voleo životinje, i moji su mi roditelji ugađali nabavkom najraznolikijih ljubimaca. S njima sam provodio gotovo sve vreme, i nikad nisam bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao.'' Kada se oženio supruga mu je nabavljala najzanimljivije vrste životinja. U svojoj su kući držali ptice, zlatne ribice, psa, kuniće, majmuna i crnog mačka Plutona. Najdraži mu je bio crni mačak Pluton. Sam ga je hranio, i on ga je pratio svuda.

Čovek počinje da pije i da se polako utapa u svom nebuloznom shvatanju i razmišljanju. Svoje neslaganje sa svetom prenosi na životinje kažnjavajući ih. Svog crnog mačka Plutona nije kažnjavao, ali posle jedne orgije iskopao mu je oko. Zbog toga je bio dosta potresen, ali na neki način i srećan, jer je učinio nešto što je zabranjeno. Mačak je svojim jednim okom izazivao osećaj krivice i jednog jutra je bezosećajno mačku stavio omču oko vrata i obesio ga u vrtu na stablo. O tom svom zlodelu on kaže: "Obesio sam ga zato što sam znao da me je voleo i zato što sam osećao da me nije ničim povredio; zato što sam znao da, radeći tako, činim greh - smrtni greh." Nekoliko sati posle ovog zločina zapalila mu se kuća, a na zidu njegove sobe, koji je jedini ostao, sutradan mu se ukazuje prikaza velikog crnog mačka. On je mislio da mu je to kazna za njegovo zlodelo. Posle ovog događaja sve više vremena provodi u krčmama. Pijući u krčmi jedne večeri ugledao je crno klupko na bačvi ruma, koje ga je pratilo sve do kuće. Novi crni mačak je ličio na Plutona, nije imao jedno oko, ali je imao belu mrlju na prsima. Neko se vreme slagao s njim, ali mačak mu postaje ogavno umiljat i počeo je da ga mrzi. Bela mrlja na prsima mačka dobijala je polako oblik omče vešala koju on nije mogao da podnese, jer ga je podsećao na njegovo zlodelo. Zato je jednog dana kada je odlazio u podrum i skoro se spotaknuo o mačka pokušao da ga ubije sekirom. Njegova žena je htela da ga zaustavi i on je sekiru zabio njoj u glavu. Posle dugog razmišljanja šta da učini sa lešom svoje žene sakriva ga u zid u podrumu nadajući se da niko neće da primeti. Policija ne otkriva njegov zločin prvi put. Međutim, kada su drugi put pregledali podrum, u želji da dokaže nevinost, on je pokucao bambusovim štapom na mesto gde je bio leš njegove žene, i iz zida se čula neka vika, neki glasovi. Kada su policajci prokopali zid, u zidu su našli leš njegove žene i crnog mačka bez jednog oka.

Pripovetka Crni mačak Edgara Alana Poa stvara osećaj kao da čovek roni po najmračnijim dubinama ljudske duše. U njoj se ne prikazuje nasilje kao besmisleni hir čoveka, već kao sastavni deo ljudskog karaktera koji je sakriven u svakom čoveku i čeka priliku da izbije na površinu. Nastranost i zlo se javljaju u raznim oblicima: kao mrzovoljnost, razdražljivost, bezobzirnost, okrutnost i, na kraju, hladnokrvno ubistvo. Crni mačak je na neki način materijalizacija zle naravi pripovedača i zato se u njemu javlja želja da je uništi. Znak u obliku vešala na prsima drugog mačka upozoravaju ga da je zločinac, i da će biti kažnjen. Otkrivajući zločin crni mačak Pluton i pravda pobeđuju, a zlo se kažnjava.

Pročitano 4804 puta
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci