Artnit

Četvrtak, 07 Novembar 2013 18:08

Mihail Šolohov - Rađanje ždrijebeta Istaknut

Usred bijela dana, pokraj gomile štalskog đubreta, gusto oblijepljenog muvama boje smaragda, ono se, glavom naprijed, opruženih prednjih nožica, osobodilo iz majčine utrobe i tačno iznad svoje glave spazilo nježni pepeljasti oblačak rasprsnute granate, koji se polako razilazio. Prodorni tutanj odbacio je njegovo vlažno malo tijelo pod majčine noge.

Užas bijaše prvo osjećanje koje je iskusio ovdje, na zemlji. Smrdljivi grad karteča zacokta po crijepu štale i, ovlaš poškropivši zemlju, natjera ždrebetovu majku - riđu Trofimovu kobilicu - da skoči na noge i da, uz kratkotrajno rzanje, ponovo pripije oznojene sapi uz spasonosnu gomilu.

U sparnoj tišini koja je poslije toga zavladala razgovjetnije su zazujale muve; pijetao, ne usudujući se zbog topvske vatre da skoči na plot, zaleprša nekoliko puta krilima negdje u sjenci čičkova i neusiljeno ali muklo zapjeva. Iz kolibe se čulo plačno stenjanje ranjenog mitraljesca. S vremena na vrijeme proderao bi se hrapavim, promuklim glasom, naizmjenično miješajući uzvike i bjesomučne psovke. Na svilastom purpuru bulki u baštici pred kolibom romorile su pčele. Na livadi izvan sela mitraljez je dokrajčivao redenik i uz njegov veseli štektavi prasak, u pauzi između prvog i drugog topovskog pucnja, riđa kobila je nježno oblizivala prvenca, a ovaj priljubivši se uz nabreklo materino vime, prvi put osjeti punoću života i neizmjernu slast materinskog milovanja.

Iz pripovetke Ždrijebe (zbirka pripovedaka Čovjekova sudbina)

Pročitano 4318 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Mihail Šolohov - Rađanje ždrijebeta