Artnit

Utorak, 13 Novembar 2012 22:36

Apsurdnost života u romanu Proces Istaknut

Franc Kafka u romanu Proces prikazuje stvarni svet kroz snove, vizije i simbole. On slika egzistencijalnu i moralnu problemetiku savremenog čoveka koji živi u birokratizovanom, otuđenom društvu. U središtu romana je neobjašnjiva moć.

Kroz borbu glavnog junaka Jozefa K. koji pokušava da dokaže svoju nevinost pred tajanstvenim sudom koji otvara proces protiv njega iako nije učinio nikakav prestup, Franca Kafka slika totalitarni društveni sistem. Takav sistem je monstruozan i nedokučiv. On je izvor svih mogućih ličnih, privatnih zloupotreba. Njegovi vinovnici i mesta odlučivanja su nedokučivi. Pred nama se pojavljuje moralna i duhovna podloga na kojoj se gradi totalitarni sistem. To su lukavstvo, tajnost, prikrivanje, pretvaranje. Sve to lebdi u vazduhu i postoji kao zla kob.

Mehanizme delovanja totalitarnog sistema Franc Kafka prikazuje kroz rad suda. Sudski postupak protiv Jozefa K. se obavlja u nekim kućama koje nisu službene zgrade. U njima se obavljuju i drugi poslovi. Borba Jozefa K. u takvom sudu ima nečeg prizemnog, zagušljivog, banalnog. Suštinu takvog suda objašnjava "sirotinjski" advokat Huld. On kaže da sud lebdi večno u vazduhu i pred njim je čovek bespomoćan. Zarđala mašina sudske starosti rađa neizvesnost i širi sapunjave mehure kod onih koji su optuženi i na kraju nemilosrdno mrvi ljude i ostavlja ih bez ikakve nade. To uviđa i Jozef K. na početku procesa još na prvom saslušanju. U sudnici je publika podeljena na one koji aplaudiraju i one koje zvižde dok govori Jozef K. Međutim, svi oni nose iste značke i pripadaju sudu. Tu Jozef K. uviđa da on mora da se bori protiv svih tajnih predstavnika suda. Takva tajna i nedokučiva sudska mreža polako postaje obmana i zamka za nevine, naivne i bespomoćne. I Jozef K. nije u stanju da izađe iz te mreže. Takav sistem ga tera na borbu koja je uzaludna.

Proces protiv Jozefa K. teče bez prekida. On uzalud pokušava da pribavi protiv dokaze, vidi optužnicu i da se približi sudu. Druži se sa onima za koje misli da će mu pomoći da stigne do suda. Sve što preduzima je motivisano strahom od smrti. Biti oslobođen optužbe za njega znači nastavak ranijeg života. Njegova borba je bila uzaludna. Sistem mu je oduzeo i snagu i nadu. Živeći u takvom totalitarnom sistemu on je i sam dobio svoju značku prosečnosti. Postao je čovek koji nije sposoban da se uzdigne nad životnom kolotečinom. Takav sistem ga je na zahtev nepoznatog iz nepoznatih razloga osudio. Sistem mu je oduzeo i snagu i nadu. On čak svojim dželatima pomaže da zajedno umaknu policajcima. U trenutku izvršenja kazne on zna da je njegova dužnost da sam dohvati nož i da se ubije, ali ne želi da oduzme vlastima posao. Sistem mu je oduzeo svu snagu i želju da odlučuje.

Franc Kafka je u Procesu ukazao na položaj čoveka u savremenom birokratskom društvu. Ceo problem romana se uliva u jedno večno pitanje koliko je nama dostupna istina i koliko smo slobodni.

Pročitano 53114 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Apsurdnost života u romanu Proces