Pero
Leopold Sedar Sengor - Crna žena
Naga ženo, crna ženo,
odevena u svoju boju koja je život, u svoj oblik koji je lepota!
Odrastao sam u tvojoj senci; blagost tvojih ruku vezivala mi je oči.
I gle, u srcu Leta i Juga otkrivam te, Obećana zemljo, sa vrha visokog oprljenog klanca,
i tvoja lepota me pogađa usred srca, poput munje orla.
Ivo Andrić - "Sutra"
To glasno i raspevano "Sutra!" diglo se sa mog kamenog sedišta i prenelo odjednom daleko, do drugog, davnašnjeg i šapatom kazanog "Sutra!". I ne samo do njega. Sva mi je mladost, čini mi se, bila puna toga zvuka. Pred našim pustim i jednoličnim "danas" stalno su bila zatvorena vrata na kojima je pisalo "sutra".
Marko Kraljević ukida svadbarinu
Herojski i osvetnički lik Marka Kraljevića je naslikan u svetlosti njegove legendarne uloge zaštitnika sirotinje raje u narodnoj epskoj pesmi Marko Kraljević ukida svadbarinu. Da bi prikazao dubinu nacionalne nesreće izazvane tragičnim porazom narodni pevač je radnju pesme približio kosovskoj tragediji. U tematsku osnovu pesme utkana su dva značajna životna podatka - beznadežnost nesreće prerano uvenule mladosti i usamljenički osvetnički podvig legendarnog junaka.
Istorijska osnova Ilijade i Odiseje
Epovi Ilijada i Odiseja, najstarija sačuvana dela ne samo grčke nego i evropske književnosti pripisuju se grčkom pesniku Homeru. Pretpostavlja se da su nastali u VIII ili VII veku pre nove ere, a predstavljaju završnu fazu dugog i plodnog razvoja grčke epske poezije. Tema Ilijade i Odiseje je usko povezana sa ciklusom herojskih priča o Trojanskom ratu.
Ivan Cankar - Selidba Mihovih
Mihovi su se preselili na klanac, tamo odakle su priljave kućice gledale mrkim i zavidljivim pogledom dole na bele zgrade. Na klancu je stanovalo mnogo onih koji su ranije živeli dole u tim lepim kućama; sakrili su se i tu se u tami borili za život.
Alberto Moravija - Moj život se mogao uporediti sa vrtlogom koji ne prestaje da se okreće
Važio sam za čoveka koji je prilično zašao u godine, pa može da živi dokono, koristeći se tom svojom dokolicom da bi shvatio različite vrste umetnosti i u njima uživao. Dopuštam da je takvo mišljenje, bar prema onome kakvim sam se predstavljao u društvu, bilo uglavnom tačno. Ali, u stvari, kad bih ostao sam, daleko od toga da sam bio esteta: bio sam čovek izmučen morom, uvek na ivici očajanja.
Ernest Hemingvej - Veliki bogataši razlikuju se od tebe i mene
Sada ona nije više tako mnogo pila, otkako je njega imala. Ali, ako ostane živ, nikada ne bi pisao o njoj, on je to znao sada. Ni o bilo kojoj od njih. One bogate bile su dosadne i suviše su mnogo pile, ili su preterano igrale trik-traka. Bile su dosadne i ponavljale su se.
Jovan Skerlić - Dogmatička kritika
Osnovna mana dogmatične kritike jeste što sva njena zgrada postoji na vrlo trošnnom temelju. Ona uzima ukus i ideje jedne izvesne epohe, jedne izvesne književnosti, i primenjuje ih kao apsolutne zakone duha ljudskog, kao nepromenjiva pravila lepoga koja važe za sve ljude, za sva mesta, za sva vremena.
Mitke i Koštana
Dijalog između Mitketa i Koštane u četvrtom činu je verovatno najjače mesto u drami Koštana Bore Stankovića. Tu je naslikan jedan snažan emotivan deo života. U njemu ima nečeg toplog, dubokog, bolnog.
Kada su panduri poveli Koštanu u Banju za Asana, Koštana se baca pred noge Mitketu i preklinje ga da je spasi, da je vodi odatle, tamo... Pobeđen i slomljen on joj kaže: "I tamo zemlja, i ovde zemlja!... Zar gore? Gore je visoko, a dole-tvrdo!"