Pero
Edgar Alan Po - Gavran
Jednom u čas tužan noćni, dok razmišljah, duh nemoćni,
nad knjigama koje drevnu nauku u sebe skriše,
bejah skoro u san pao, a neko je na prag stao
i tiho je zakucao, kucnuo što može tiše.
“Posetilac neki - šanuh - kucnuo što može tiše,
samo to i ništa više.”
Lament nad Beogradom
Stihove poeme Lament nad Beogradom Miloš Crnjanski je ispevao daleko od svog dragog grada, domovine, u tuđini. To je njegovo poslednje veliko pesničko delo, poklon gradu koji je bio simbol njegovih životnih uspona i padova.
Faust
Johan Volfgang fon Gete je u drami Faust stvorio veoma složen i snažan lik glavnog junaka, Fausta i uzdigao ga do predstavnika čovečanstva. Za razliku od glavnog junaka u istoimenoj knjizi za narod, Geteov Faust dosledno traži istinu. Kao tipičan predstavnik čovečanstva Faust na kraju nalazi sreću u radinosti, odriče se uživanja, hoće stvaralaštvo, i kao čovek stvaralac približava se Bogu.
Pero Zubac - Mostarske kiše
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Ostajte ovdje
Vezanost za rodnu grudu i domaće ognjište je čest motiv u poeziji Alekse Šantića. Jedna od njegovih najpotresnijih pesama je rodoljubiva pesma, sa izrazitom socijalnom i nacionalnom notom, Ostajte ovdje. U njoj Aleksa Šantić peva o patnji onih koji zauvek napuštaju svoju domovinu i odlaze u tuđi svet. Pesma deluje kao molitva da se ostane tamo gde se pati, ali gde ima ljubavi.
Ala je lep ovaj svet
Lirska pesma Ala je lep ovaj svet je jedna od najpoznatih pesama iz ciklusa Đulići Jovana Jovanovića Zmaja. U ovu pesmu utkano je ljubavno osećanje koje se preliva na ceo svet. Ushićenje i snažan zanos pesnika iskazani su kratkim i ubrzani ritmom, istim onakvim kakav je i u običnom izražavanju.
Edgar Alan Po - Anabel Li
Prije mnogo, i mnogo ljeta
U kraljevstvu na obali
Življaše djeva znana sred svijeta
Pod imenom Anabela Li,
I življaše sred briga i radosnih sjeta
Da me voli i da se volimo mi.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj - Činovnici
Čim bi došao kući, odmah bi seo za sto i pokusao brzo šči, pojeo komad govedine s lukom, ali ne osećajući miris jela; jeo je i muve, i sve drugo što bi Bog dao da se u taj čas nađe u jelu. Čim bi osetio da se najeo, ustao bi od stola, uzeo mastilo i počeo prepisivati akta koja je doneo kući. Ako nije bilo akata za prepisivanje, pravio je iz ličnog zadovoljstva kopiju nekog akta za sebe, naročito ako je bio značajan, ne po lepoti stila, nego po tome što se upućuje kakvoj novoj ili važnoj ličnosti.
Mefistofeles
U svom najvećem delu Faust Johan Volfgang fon Gete propoveda o kosmičkom zbivanju čije je središte čovek. Zlo oličeno u Mefistofelesu postaje negativni pokretač u žudnji Fausta za životom i njegovoj silnoj potrebi za delovanjem za dobro ljudi. Mefistofeles je nejasan karakter, zapravo, samo dijaloški partner Faustu, čoveku lepe duše, Faustu koji ispituje drugu vrstu pogleda na svet.
Branko Miljković - Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama,
zbog neba razapetog između prstiju,
budim je zbog reči koje peku grlo...
Volim je ušima,