Oskar Vajld - Tkač i mladi kralj
- Naš gospodar! - uzviknuo je tkač gorko. - To je čovek kao i ja. Između nas je razlika samo utoliko što on nosi skupocena odela, dok ja idem u prnjama, i dok sam ja onemoćao od gladi, on pati od preteranog hranjenja.
Oskar Vajld - Pesma Slavuja
Kad je na nebu zablistao mesec, Slavuj je doleteo na Ružin Žbun, počinuo na grančici i priljubio se uz trn. Cele noći pevao je, pripijajući grudi uz trn, a hladni kristalni mesec priklonio je svoje lice i slušao. Svu noć pevao je Slavuj a trn je sve dublje i dublje prodirao u njegove grudi a iz njih je, kap po kap, curila živa krv!
Oskar Vajld - Student i devojka
U podne, Student je otvorio prozor i pogledao u baštu.
- Ah, kakva čudna sreća! - kliknuo je. - Eto crvene ruže. U životu nisam video takve. Ona je tako lepa, da mora, svakako, nositi neko dugačko latinsko ime.
Oskar Vajld - Slavuj i ruža
- Ako hoćeš da dobiješ crvenu ružu - rekao je Ružin Žbun - ti je moraš sam stvoriti od zvukova na mesečevoj svetlosti, i ti je moraš crveno obojiti krvlju svoga srca. Moraš mi pevati, stežući se grudima uz moj trn. Svu noć moraš mi pevati i moj će ti trn probosti srce. Tvoja živa krv preliće se u moje žile i postaće moja krv.
Oskar Vajld - Prijateljstvo
Tako je mali Hans neumorno radio u svojoj bašti. Tokom proleća, leta i jeseni bio je veoma srećan, ali kad je došla zima, kako nije imao voća i cveća da iznese na pijacu, trpeo je glad i hladnoću i često bi odlazio u postelju grickajući samo suve kruške ili neki tvrd orah. A uza sve to, bio je potpuno sam, jer mlinar zimi nije dolazio da ga obiđe.
Oskar Vajld - Srećni Princ i Lastavica
- Draga mala Lasto, - reče Princ - pričaš mi o čudesnim stvarima, ali najčudesnije je od svega ljudska patnja. Nema veće nesreće od bede. Obleti moj grad, mala Lasto, i ispričaj mi sve što budeš videla.