Kompozicija slike je podeljena izvijenom figurom polunagog anđela koji je okrenut leđima posmatraču. Anđeo sa malo bele odeće je kao muzički motiv i daje osnovni ton kompoziciji.
Slika prikazuje jednostavan idilični ambijent. Radnja se odvija u sumrak. Prelepi anđeo zvucima violine pomaže odmor Svete Porodice u njihovom begu od Iroda. Sa leve strane je Sveti Josif koji u rukama drži muzičku partituru čije su note potpuno čitljive. Muzička partitura sa slike, u kojoj su upisane note flamanske muzike sa delom teksta iz Pesme nad pesmama, govori o muzičkom interesovanju mladog Karavađa. Sveti Josif, čija se glava nalazi pored magarca, predstavljen je veoma realno, kao star i umoran čovek. Sa desne strane od anđela, pored reke okružena bujnom vegetacijom, je Marija koja spava sa dremljivim detetom u rukama. Oboje su naslikani idealizovano i u kontrastu sa naturalističkim prikazivanjem Svetog Josifa.
Svetlost na slici nije u kontrastu sa tamnom pozadinom, već ističe pejzaž bogat vegetacijom. Nasuprot prikazanom događaju na slici su prikazani realistički i veoma precizno detalji, kao što su drveće, lišće i kamenje. Tonovi boja su mekši u poređenju sa snažnim realizmom njegovih kasnijih slika. Stil Karavađa je mnogo konvencionalniji u odnosu na njegove kasnije radove, verovatno zato što je slikao u mladosti.
Slika Odmor na putu za Egipat zrači osobenom pastoralnom lepotom. Ona je jednostavno početak ka svojstvenom stilu Mikelanđela Merizija da Karavađa, ali zauzima i posebno mesto u njegovom slikarskom stvaralaštvu.