Artnit

Utorak, 01 Septembar 2020 10:27

Bernard Berenson - O Leonardu da Vinčiju Istaknut

Frančesko Melci - Leonardo da Vinči Frančesko Melci - Leonardo da Vinči

Osim Velaskesa (Velazquez), Rembranta (Rembrandt) i, možda Dega-a (Degas) u njihovim najboljim dostignućima, tražićemo uzalud taktilne vrednote, tako rječite a ujedno i uvjerljive kao što su one njegove ''Mona Lize''; osim kod Dega-a nećemo naići na takvo majstorstvo pokreta kao što je ono koje dominira u njegovom nedovršenom ''Bogojavljenju'' u Uficijama, i premda su Leonardo da Vinčija kao koloristu uvelike nadmašili, nijedan slikar nije postigao da od kontrasta sjene i svjetla postigne atmosferu toliko tajanstvenu i toliko uzbudljivu kao on u njegovoj ''Djevici na pećini''.

Dodajte k tome još smisao za ljepotu i duboko prodiranje u suštinu stvari, kako je to jedva ikojem umjetniku pošlo za rukom: ko je ikada prikazao mladost tako privlačnu u svojoj zamamnoj ljepoti, zrelo doba takve muškosti i starost tako dostojanstvenu, jer je riješila sve životne tajne? Ko je uspio da poput njega prikaže blaženstvo majke zbog njenog djeteta što se smije životu, da naslika plahost, čistu suzdržljivost, svu blagost i nježnost osjećaja djevojaštva, ili magična naslućivanja, nescrpnu draž žene na vrhuncu svoje moći? Pogledajte mnoge nacrte za njegove Madone, skicu profila za portret Izabele d' Este, posmatrajte lijepu Đokondu, pa mi recite gdje biste našli išta tome ravna? Leonardo je jedini umjetnik o kome bi se moglo reći doslovno: čega god bi se dotaknuo, to bi se pretvorilo u znamen vječne ljepote. Svejedno što nam on prikazao: poprečni presjek lubanje, vlat korova, studiju mišića, sve što nacrta, sve što on osvjetljuje, pretvara se u nepresušno vrelo životna fluida, a sve to bez izričite namjere, jer veći dio tih magičnih skica bio je tek nasumce bačen na papir da ilustrira neku čisto naučnu stvar koja je toga časa apsorbirala sve njegove umne sposobnosti.

Iz knjige Talijanski slikari renesanse

 

Pročitano 152 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Bernard Berenson - O Leonardu da Vinčiju