Artnit

Sreda, 06 Decembar 2017 11:24

Šarl Bodler - O Eženu Delakroa Istaknut

Ežen Delakroa - Autoportret Ežen Delakroa - Autoportret

Jednog dana kada smo razgovarali o tom pitanju uvek tako zanimljivom za umetnike i pisce, naime, o higijeni rada i o načinu života, on mi reče:

"Ranije, dok sam bio mlad, mogao sam da otpočnem s radom samo ako sam za to veče imao obećano kakvo zadovoljstvo, muziku, bal, ili bilo kakvu drugu razonodu. Ali danas više ne ličim na đačića, sad mogu da radim bez prestanka i bez ikakve nade na nagradu. A onda", dodao bi, "kad biste samo znali kako istrajan rad čoveka čini neprobirljivim i lako zadovoljnim u pitanjima uživanja. Čovek koji je radom ispunio svoj dan spreman je da i u nosaču sa ugla nađe dovoljno duha i da sa njim odigra partiju karata."

Ove me reči podsetiše na Makijavelija (Machiaveli), kako igra "mice" sa seljacima. Jednog dana, jedne nedelje, opazih Delakroa u Luvru u društvu njegove stare služavke, one što ga je tako predano negovala i služila trideset godina. A on, elegantan, prefinjen, erudita, nije se ustručavao da pokazuje i objašnjava tajne asirske skulpture ovoj vrloj ženi koja ga je, uostalom, slušala s naivnom pažnjom. Sećanje na Makijavelija i na onaj naš razgovor odmah mi sinu u svesti.

Istina je da je u poslednjim godinama njegovog života sve ono što se naziva uživanjem bilo iščezlo, samo jedno jedino, žestoko, despotsko, užasno uživanje sve ih je zamenilo - to je rad, koji tada više nije bio samo strast, već bi se mogao nazvati pomamom.

Pošto bi dan posvetio slikanju, bilo u svom ateljeu, bilo na skelama kuda su ga odvlačili njegovi veliki dekorativni radovi, Delakroa bi nalazio još snage u svojoj ljubavi prema umetnosti, pa bi smatrao da mu taj dan nije dovoljno ispunjen ako večernje časove ne bi upotrebio kraj kamina, pri svetlosti lampe, za crtanje, za prekrivanje hartije snovima, projektima, figurama ugledanim u životnim slučajnostima, ponekad za kopiranje crteža drugih umetnika čiji je temperament bio krajnje udaljen od njegovog, jer je imao strast za beleške i krokije i odavao joj se ma gde bio. Jedno vreme, prilično dugo, imao je naviku da crta kod prijatelja kojima bi odlazio da provodi večeri. Tako gospodin Vijo (Villot) poseduje znatan broj odličnih crteža ovog plodnog pera.

Jednom je rekao nekom mladom čoveku iz kruga mojih poznanika: "Ako niste dovoljno vični da načinite kroki čoveka koji se baca kroz prozor, dok još pada s četvrtog sprata na zemlju, nikada nećete moći da stvorite velike kompozicije." U ovoj ogromnoj hiperboli nalazim brigu koja ga je pratila čitavog života i bila u tome, kao što je poznato, da treba slikati dovoljno brzo i sa dovoljno sigurnosti kako ništa ne bi iščililo od intenziteta akcije ili ideje.

Iz eseja Delo i život Ežena Delakroa (Svetionici, Sabrana dela)

Pročitano 2756 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Šarl Bodler - O Eženu Delakroa