Slika Kobile i ždrepci u rečnom pejzažu ima klasičnu kompoziciju koja daje ukupnu simetriju i balans grupi, u kojoj su tri kobile i njihova žrebad smešteni tako da grubo formiraju konus sa njihovim šarama koje stvaraju obim dok se njihove glave povezuju u vrhu. Hranjenje kobila je od suštinskog značaja za kompoziciju slike, omogućavajući oku posmatrača pogled na celu grupu u sporom ritmu koji kao da se okreće. Složena kompoziciona struktura pokazuje saznanje Džordža Stabsa o klasičnim principima slikarstva, stečenim na putu u Italiju 1754. godine, kao i osećaj za formu i ritam.