Na slici Ležeći pesnik Mark Šagal predstavlja sanjarenje u kome prikazuje sebe kako leži ispružen na pašnjaku u ruskom selu, gde je proveo medeni mesec, udišući vazduh stvaranja i konverzije. Iza njega je mala seoska kuća okružena zelenim jelkama i ogradom. I, dok svinje, krave, konji, ovce nastanjuju ovu animističku dimenziju, on razmišlja o onome što radi: "Čisto tečno mastilo pesnika upravlja mojim mislima", kaže on za sebe, "sa velikom tehničkom preciznošću pero klizi i papir apsorbuje emocije, iskustva, postojanja, prijem u tečnoj formi svog zalogaja daha." Iza njega u spokojstvu neba boje jorgovana, gde se vidi mesec iza šume svet nastavlja da komunicira u uobičajenoj svakodnevnoj ekstazi. Iako idilična scena, figura pesnika, koji je na dnu kompozicije slike se čini neobično izolovanom i usamljenom.