Artnit

Nedelja, 10 Februar 2013 22:34

Teodor Žeriko - Splav Meduze Istaknut

Splav Meduze je jedna od najpoznatijih slika francuskog slikara romantizma Teodora Žerikoa. Po patetici, temperamentu i temi, ova slika skoro da predstavlja manifest romantičarskog slikarstva. Ali, isto tako, ona bi zadovoljila i Kurbea, jer je njen romantičarski siže u stvari bio istinit, savremen događaj. Slika se danas nalazi u muzeju Luvr u Parizu.

Na slici je predstavljena grupa ljudi na splavu za spasavanje posle potopa francuskog ratnog broda Meduze koji je udario u obalu zapadne Afrike 15. jula 1816. godine. Posle potapanja broda najmanje 147 ljudi se našlo na brzopleto konstruisanom splavu, ali je preživelo samo petnaestoro koji su morali da se suoče sa glađu, dehidratacijom, kanibalizmom i ludilom koje ih je obuzimalo. Događaj je u to vreme predstavljao skandal i isticala se posebno činjenica da je kapetan Meduze bio mornar bez iskustva, postavljen na poziciju iz političkih razloga, kao istaknuti anti-bonapartista.

Događaj je zaokupio mladog umetnika Teodora Žerikoa, koji je tada imao 27 godina. On je dugo istraživao sam događaj, intervjuisao je dva preživela čoveka. Težio je za realizmom do te mere, da je splav naslikao na osnovu modela koji mu je izradio sam tesar, preživeli brodolomnik, koji je sagradio i originalni splav. Obilazio je bolnice i mrtvačnice kako bi proučavao i posmatrao boju i teksturu kože umirućih i mrtvih. Za studiju mrtvih donosio je mesecima u svoj atelje iz bolničke mrtvačnice leševe.

Na slici je predstavljen trenutak kada, posle 15 dana izgubljenog plutanja na moru, 15 preživelih ugledaju brod koji im se približava. Splav jedva plovi po moru, a ljudi na njemu su potpuno ispijeni, slomljeni i očajni. Jedan starac drži leš svog sina na kolenima, drugi čupa kosu iz besa i poraza. Nekoliko mrtvih tela je razbacano po splavu gde čekaju da ih morski talasi odnesu u njihovu morsku grobnicu. Ljudi u sredini su spazili brod i jedan drugom ga pokazuju, a jedan afrički član posade, Žan Šarl, stoji na praznom buretu i frenetično maše maramicom da bi privukao pažnju posade na brodu.

Slika Splav Meduze je ogromnih dimenzija. Većina prikazanih figura je u prirodnoj veličini. Figure koje su u prvom planu su dvostruko veće i uvlače posmatrača u događaj. U kompoziciji slike su izukrštani uticaji Mikelanđela, Karavađa i Rubensa sa ostacima akademizma. Njena piramidalna kompozicija takođe je pozajmljena. Piktoralna kompozicija je konstruisana od dve piramidalne strukture.

Paletu slike čine bledi tonovi kože, i tamni tonovi odeće, mora i oblaka. Na slici preovlađuju tamni, mrki tonovi za koje je Žeriko verovao da najefektivnije izražavaju tragediju i bol.

Kada je prvi put slika Splav Meduze izložena na Pariskom salonu 1819. godine bila je shvaćena kao pamflet liberalne opozicije, koja je optuživala kapetana nastradalog broda Meduza, zbog nesposobnosti. (U katalogu Pariskog salona bio je izbačen njen pravi naslov i citirana je kao scena jednog brodoloma). Ova slika je posmatrana kao kontraverzna, bila je strasno hvaljena, ali i osuđivana u istoj meri.

Svaki put kada posmatrač stane pred sliku Splav Meduze Teodora Žerikoa, preplavljuju ga očaj, strah, bol i smrt. To je podstaklo francuskog istoričara umetnosti Žila Mišeleta da izjavi da je "celo naše društvo u stvari na Splavu Meduze". Ova konstatacija i danas ne gubi na aktuelnosti.

Pročitano 14045 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 16 Decembar 2018 11:51

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Teodor Žeriko - Splav Meduze