Džordžija O'Kif je opisala muziku kao stanje u kome se "prevodi nešto za oko". Ona kaže: "Pitali ste me o muzici. Ja je volim više od bilo čega na svetu. Boje mi daju isto uzbuđenje jednom za dugo, dugo vremena, ponekad za priču ili nešto što će stvoriti sliku u mom umu i uticati na mene kao muzika. Da li mislite da smo ikada dobili mnogo od toga u umetnosti?"
Sliku Plava i zelena muzika karakteriše visoki, ali ipak kontrolisani talas boja. Suptilnim i snažnim bojama stvorena je varijacija tonova koji bi se mogli naći i u muzici. Džordžija O'Kif je pokušala da stvori svoju vizuelnu simfoniju na ovoj slici, možda inspirisanom klasičnom muzikom, ali očigledno je imala svoju paletu, koja je verovatno inspirisana slikarstvom ruskog slikara Vasilija Kandinskog.