Brzina postaje vreme promatranja, a mesta susretanja sve češće su "gurnuta" u prostor za zabavu. Tako postajemo svedoci opasnog "isparavanja umetničke publike" kojoj su mediji namenjeni i preko koje šire svoju obimnu ponudu.
Na primer, krstarenje po Internetu razvija umetničku anoreksiju, delo se dematerijalizuje i tako se isključuje svaki vid nostalgije za muzejom kao institucionalnim mestom. Danas je telematika svela i zamenila ulogu i prisustvo muzeja. Tehnika, u svom kapilarnom širenju nebrojenih mogućnosti iz četiri zida, nudi telematski sto kod kuće koji ponovo unižava gledaoca, dovodi do konačnog zasićenja sistemom svakodnevnih hiperinformacija i ogromne produkcije slika. Razvijena tehnologija, kao sintetička droga, stvorila je hibridne proizvode u stanju da progutaju najprovokativnije avangardne eksperimente, koji ne sadrže nikakve utopijske zamisli, niti vode bilo kakvoj spoznaji.
Iz knjige Moderna umetnost