Artnit

Ponedeljak, 29 Septembar 2014 14:23

Sesar Antonio Molina - O Žoržu de la Turu Istaknut

Žorž de la Tur - Starac Žorž de la Tur - Starac

De la Tur je i dalje velika zagonetka. Rođen je u Viksur-Seju, na Loreni (1593), i skončao kao žrtva kuge u Lunevilu godine 1652, petnaest dana nakon smrti svoje supruge, jedne imućne dame. Ne zna se kako je izgledao (možda isto kao i njegov Sveti Jeronim?), ne zna se ništa o tome šta mu se dopadalo, o njegovim sklonostima, prijateljima, idejama, posvećenostima, običajima, intimi, putovanjima, itd.

Anri II, vojvoda od Lorene, kupio je od njega nekoliko slika, a Luj XIII mu je dodelio titulu "redovni kraljev slikar". Rišelje je takođe posedovao njegova dela. Možda je putovao po Nizozemskoj, Nemačkoj i Italiji, gde je mogao da upozna dela svog velikog učitelja, Karavađa. Kada je ovaj Italijan umro, francuski umetnik je imao samo sedamnaest godina. Sa španskim slikarstvom mogao je imati kontakt preko Nizozemske i, možda je, neko njegovo delo, upravo kao ovo, moglo do nas stići tim putem. Bio je veoma cenjen u svom vremenu; ali kasnije zaboravljen, omalovažen i njegovi potpisi pobrkani s drugim velikim potpisima, zbog čega su mnoga od njegovih dela pripisana slavnim španskim majstorima kao što su Zurbaran, Maino, Ribera, Muriljo, pa čak i Velaskez. Do polovine XX veka Žorž de la Tur nije bio svrstavan u vrhunske majstore u istoriji svetskog slikarstva. Njegova rehabilitacija i definitivno priznanje usledili su nakon izložbe u pariskom muzeju Oranžeri, pod nazivom Les peintres da la realite (Slikari stvarnosti), održanoj 1934, čiji je autor bio Šarl Sterling. Pisci poput Stendala, Merimea ili Tena nekada su uz sve pohvale pominjali izvanredna dela slikara sa Lorene. Njegov stil odlikuje se upotrebom nijansi oker, terakote i kestenjaste boje, kao i čiste bele. On je vrhunski majstor da dočara intimnu atmosferu i ljude koji su porinuli u sebe; da naslika prizore s noćnim osvetljenjem i svetlosnim kontrastima. Magdalena s dva plamena, Magdalena s lampom, Igrači s kockicama, Žena s buvom ili Magdalena Fabius, dobro svedoče o tome. Rene Šer je Magdaleni s lampom posvetio ove stihove: "Danas bih voleo da je trava bela da ne bih video ono što oči moje vide, da ne bih tvoju patnju video; da ne bih video tvoje mlade ruke što na surovom i ogoljenom simbolu smrti počivaju. Jednog dana, ma kog, neki drugi, manje požudni no ja, ipak će strgnuti s tebe lanenu košulju, zaposedaće tvoju ložnicu. A kada budu odlazili zaboraviće da ugase lampu i s mača plamena razliće se ulje po nemogućnosti razrešenja."

Iz knjige Gradovi u kojima umine bol

Pročitano 4141 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 23 Oktobar 2019 10:40

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Sesar Antonio Molina - O Žoržu de la Turu