Zadivljujući prizor jednog letnjeg popodneva pored reke Pjer Ogist Renoar je naslikao u malom mestu Šatuu, koje se nalazi na ostrvu na reci Seni, nekoliko kilometara južno od Aržanteja. U tadašnjem izdanju popularnog turističkog vodiča ovo mesto nazvano je "rajem za pecaroše i veslače". Sredinom sedamdesetih godina XIX veka Renoar je često posećivao ovo mesto i redovno ručavao u restoranu Furnez sa čijim vlasnikom je bio prijatelj.
Prostor slike Veslači ručaju rešetka deli na dva dela. U prvom planu prikazano je troje ljudi koji sede na terasi restorana pored reke. Dva mladića sede za stolom, a između njih sedi mlada žena koja se vidi s leđa, obučena u odeću od plavog flanela, popularnoj u to vreme za ženske veslače. Samo jedan od trojice koji ruča na ovoj slici je poznat. Mladić u beloj jakni na levoj strani je Monsieur de Lauradour, čest posetilac restorana i obližnjeg kupališta La Grenouillere. Voće, vino i čaše na stolu, a posebno držanje veslača, koji je opušteno zavaljen na svojoj stolici držeći cigaretu, ukazuju da je ručak završen. Sunčeva svetlost se probija kroz lišće i u restoran na otvorenom. Reka je jasno vidljiva u pozadini, a voda i nebo kao da se mešaju. Na reci su čamci sa veslačima.
Kao i sama scena na slici, paleta i potezi četkicom su vazdušasti i opušteni. U to vreme Renoar je bio toliko posvećen "hvatanju" svetlih boja na otvorenom da je praktično eliminisao crnu i sivu boju iz svoje palete. Senke na beloj odeći i stolnjak u prvom planu su bledoplave boje i dopunjuju tamnu boju ženine haljine, a zatim se ponavljaju u nijansama svetlucave reke u pozadini slike.
Slika Veslači ručaju slavi buržoaska zadovoljstva, koja je Pjer Ogist Renoar verovatno doživljavao u mestu Šatuu. Sa slikarskom tehnikom, koja je u skladu sa opuštenom atmosferom na slici, on je mekim potezima četkice, stvorio čudesnu svilenu mrežu boja na platnu.