Tehničko razumevanje i osećanje modernog čoveka i nečuveno povećana brzina života preneseni su u umetničko delo, predmet koji je prividno mirno počivao za kontemplativno, antičko oko (antičko do otkrivanja železnice) vrvi danas od užurbanosti.
Dolazeći prvi put u Pariz nećemo videti Ajfelovu kulu kao nebeski stub koji mirno počiva, već kao pokretnu kazaljku koja pokazuje podne na horizontu, koja se diže i koja se kreće oko putnika pokazujući mu se nametljivo sa svih strana.
Slično tome i kuća posmatrana iz autobusa nema samo jedan aspekt već na desetine aspekata. A umetnik (koji sve zna i naslućuje) poznaje takođe unutrašnjost stvari, konstrukciju i geometrijske potrebe.
Otuda na kubističkim slikama rastvaranje svake stvari u njene bitne sastavne delove, u potrebne, vidljive ili prikrivene oblike od kojih ona živi.