Artnit

Kakav je ishod? Moderni čovek je otuđen od sebe, od svog bližnjeg i od prirode. On je preobražen u robu, svoje životne snage doživljava kao investiciju koja mora da mu donese maksimalno mogući profit u postojećim tržišnim uslovima. Ljudski odnosi su u suštini odnosi otuđenih automata koji svoju sigurnost zasnivaju na tome što svako od njih ostaje blizak krdu i što se ne razlikuje po mislima, osećanjima ili delovanjima. Mada pokušava da bude što bliži ostalima, svako ostaje beznadežno sam, prožet dubokim osećajem nesigurnosti, teskobe i krivice koji su uvek rezultat nemogućnosti da se prevaziđe ljudska odvojenost.

Objavljeno u Društvo

U beskonačnoj rezignaciji leži mir i spokoj; svaki čovek koji to želi a sebe nije ponizio time što samog sebe prezire, - što je još strašnije, negoli biti previše ohol, - može se obučiti da vrši ovo bolno kretanje koje miri sa postojanjem. Beskonačna rezignacija je ona košulja o kojoj se pripoveda u jednoj staroj narodnoj legendi. Konac je tu ispreden pod suzama, tkanje izbeljeno suzama, košulja sašivena u suzama, ali čak i tada ona štiti bolje od čelika i železa. Nesavršenost se u ovoj narodnoj legendi sastoji u tome što neko treći može preraditi ovo platno.

Objavljeno u Društvo

“Šta ću uraditi sa onim što sam naučio? - Ništa.

“A šta nameravate da radite kasnije?“

“Šta podrazumevate pod kasnije?“

“Pa kasnije, hoću, hoću da kažem kada budete završili.“

Objavljeno u Pero

Danas je svet ne samo u strašnom i neizdrživom ekonomskom i političkom položaju, on je pre svega u neizdrživom duhovnom položaju. Ogromnoj opasnosti se podvrgava samo postojanje duhovnog života, sama mogućnost njegovog postojanja. Živimo u vreme ludila. Niko nije primetio da je čovek jednostavno poludeo. Zbog žudnje za životom, zbog ljubavi prema ovom svetu, on je izgubio ravnotežu i srušio se. Svetom je iznova ovladao polidemonizam, od kojeg ga je nekad oslobodilo hrišćanstvo.

Objavljeno u Društvo

Neka je u antici bilo kako mu drago; naši veliki dobrotvori jesu veliki delatelji - veliki državnici i organizatori - čija je sva briga upućena milionima. “Viša vrsta ljudi, koji se služe demokratskom Evropom kao svojim najpodatnijim i najpokretljivijim oruđem, zahvaljujući svojoj premoći u volji, znanju, bogatstvu i uticaju, da bi uzeli sudbinu cele zemlje u svoje ruke i da bi, kao umetnici, oblikovali čoveka.

Objavljeno u Društvo

Ubrzo se vrati goneći pred sobom bez imalo poštovanja sveštenika svoje vere - debelog starca sede brade koju je zajedno s vlažnim haljetkom šibao vetar što je duvao preko njegovog ramena. Nikada nije video tako jadnog gurua.

"Čemu sva ta žrtvovanja, kerosinske lampice, i suvo "zrnevlje", drao se Pero, "ako sediš prekrštenih nogu u blatu i to je sve što možeš da učiniš? Dugo si se bavio bogovima kad su bili zadovoljni i naklonjeni. Sada su ljuti. Razgovaraj s njima!"

Objavljeno u Pero
Utorak, 31 Maj 2016 10:40

O socijalizaciji

Za razvoj čoveka je od presudnog značaja njegova socijalizacija. Socijalizacija i agensi socijalizacije imaju veliku ulogu u životu čoveka, jer ga osposobljavaju da se prilagodi grupi, društvu, radnom kolektivu, određenim institucijama i organizacijama. Čovek se socijalizuje od samog rođenja, i kroz ceo život ima uvek neprekidnu socijalizaciju. Na izuetnu važnost proučavanja socijalizacije ukazivali su sociolozi, antropolozi, psiholozi.

Objavljeno u Društvo
Subota, 21 Maj 2016 11:23

Ralf Darendorf - Homo sociologicus

Nemačko-britanski sociolog, ekonomista, filozof i liberalni političar Ralf Darendorf je najpoznatiji po svom doprinosu razvoju konfliktnih teorija društva. Studija Homo sociologicus (Sociološki čovek) je objavljena 1958. godine u Kelnu, u dva broja Časopisa za sociologiju i socijalnu psihologiju. U ovoj studiji Ralf Darendorf tvrdi da u osnovi sociološkog mišljenja postoji pojednostavljen pojam pojedinca, u kojem se on posmatra kao jednostrano određen društvenim uticajem. Ovu ideju je nazvao Homo sociologicus, a ona je povezana sa konceptom društvenih uloga.

Objavljeno u Društvo

Ponekad pomislim da je mogla da postane kaluđerica.

''Vaša sestra?'' Sveštenikove oči su zasjale na pomen nečega što je spadalo u područje njegovog interesovanja.

Objavljeno u Pero

Sve što je u vezi sa večnošću neizbežno se svodi na otrcanu frazu. Svet na kraju prihvata bilo kakvo otkriće i predaje se bilo kakvoj drhtavici, samo ako je pronađena njena formula. Ideja o sveopštoj bezvrednosti svega, - opasnija od svih nesreća, - svedena je na očiglednost: svi je prihvataju a niko joj se ne prilagođava. Strahota poslednje istine tako je pripitomljena; postala je pripev na koji ljudi više ne misle, napamet naučivši nešto što bi, samo naslućeno, moralo da ih gurne prema ponoru ili prema spasenju. Vizija ništavnosti Vremena dala je svece i pesnike, i očajničke poruke nekolicine usamljenika, zaljubljenih u anatemu...

Objavljeno u Društvo
Vi ste ovde: Home Flora doma Prikazivanje članaka po tagu čovek