Vaganje duše - vaganje srca umrloga
Najpoznatiji slikovni prikaz vaganja duše ili vaganje srca umrloga tokom velikog suđenja nalazi se u egipatskoj Knjizi mrtvog pisara Hunefera na Anijevom papirusu koji datira oko 1250. godine pre nove ere, a pronađen je u Tebi u grobnici Anija 1888. godine. Danas se ovaj papirus čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
Oči su ogledalo duše - Oči su prozor duše
Oči su ogledalo duše je veoma poznata izreka, čiji je varijantni oblik Oči su prozor duše. Ova izreka ukazuje da jednostavnim pogledom u oči možemo da prepoznamo nečije emocije, a da ne progovorimo nijednu reč. Oči su više od ogledala duše i izuzetno važan činilac u procesu formiranja naše duše. One su otvoren prozor koji daje i prima u isto vreme.
Karl Gustav Jung - O reči “duh“
Reč “duh“ poseduje tako širok opseg primene da je potreban znatan napor da bi se razjasnila sva njena značenja. Duh je, kažemo, princip koji stoji nasuprot materije. Pot time podrazumevamo nematerijalnu supstancu ili oblik postojanja koji se na najvišem i najuniverzijalnijem nivou naziva “Bog“. Tu nematerijalnu supstancu takođe zamišljamo kao nosioca duševnih pojava ili čak samog života. Nasuprot ovom gledištu stoji antiteza: duh i priroda. Ovde se koncept duha ograničava na natprirodno ili antiprirodno i gubi svoju suštinsku vezu sa dušom i životom. Slično ograničenje se nalazi u Spinozinom stavu da je duh atribut Jedine Supstance. Hilozoizam ide još dalje i smatra da je duh kvalitet materije.
Sebin Bering-Guld - Transformacija u zveri
Transformacija u zveri sastavni je deo svih mitoloških sistema. Bogovi Grčke imali su običaj da se pretvaraju u životinje da bi sproveli svoje planove brže, sigurnije i tajnije nego što bi to mogli u ljudskom obliku. U skandinavskoj mitologiji, Odin se menjao u orla, a Loki u lososa. Istočne religije pune su priča o preobražaju.
Andrej Platonov - Duša koja traži sreću
- Poznajem taj narod, tamo sam se rodio - rekao je Čagatajev.
- Zato te i šalju tamo - objasnio je sekretar. - Ne sećaš se kako se zove taj narod?
- Ne zove se - rekao je Čagatajev. - Sam sebi je dao malo ime.
- Koje?
Marsel Eme - Život je samo ispit
- Život je samo ispit, govoraše nepomenik, prilika data svakom da pokaže meru svoje sposobnosti za večnost. Šta će nam na ovom svetu nesposobni, promašeni, nemoćni? Neka se vrate u ništavilo.
- Razume se, odobravao je Marten.
Platon - O duši
Ona liči na sraslu snagu krilate zaprege i uzdodrže. Konji bogova i njihove uzdodrže svi su i plemeniti i plemenita roda, a u ostalih je mešovito. Ponajpre naš uzdodrža upravlja dvopregom, zatim od konja samo jedan mu je lep i dobar i takva soja, a drugi je suprotnog i suprotan. Težak, dakle, i mučan mora da je vozarski posao kod nas. A kako je došlo do toga da se govori o bićima smrtnog i besmrtnog života? To ćemo pokušati da objasnimo.
Herman Hese - Duša je u svakom čoveku nova
Knulp reče: "Svaki čovek ima svoju dušu, i on je ne može stopiti ni sa čijom drugom. Dva čoveka se mogu posećivati, mogu razgovarati i biti jedan drugom bliski. Ali njihove duše su kao cvetovi, ukorenjene svaka na svome mestu, i nijedna ne može preći ka drugoj, jer bi se inače morala odvojiti od svoga korena, a to joj nije moguće. Cvetovi razašilju svoj miris i svoje semenje, jer bi voleli da se približe jedni drugima; ali cvet ne može ništa da učini da bi neka semenka došla na svoje pravo mesto. To čini vetar, a on dolazi i odlazi kako mu je volja."
Oskar Vajld - Tragično je kako tek mali broj ljudi, pre svoje smrti "ima svoju dušu"
I, iznad svega, Hrist je najveći individualist. Skrušenost, kao umetničko prihvatanje svih iskustava, samo je način otkrovenja. Čovečija duša je ono što Hrist uvek traži. On je zove "Carstvom Božjim" i pronalazi je u svakome. Poređuje je sa sitnim stvarčicama, sa semenjem, sa pregršću kvasca, sa perlom bisera. Otuda se nečija duša može pojmiti samo ako se oslobodi svih tuđih strasti, stečene kulture, i svega spoljnjeg što poseduje, bilo da je to dobro ili loše.