Krepao kotao
Vuk Stefanović Karadžić je kratku šaljivu priču Krepao kotao objavio u Srpskim narodnim pripovetkama. Ova priča se zasniva na duhovitim dijalozima seljaka i trgovca i ima snažan satirički naboj. Seljak u priči je prikazan kao prividna naivčina i glupak koji razotkriva tuđu glupost i tuđe mane, a trgovac kao gramziv čovek koji je spreman da iskoristi njegovu glupost i naivnost.
Pravda i krivda
Vuk Stefanović Karadžić narodnu bajku Pravda i krivda objavljuje u Srpskim narodnim pripovetkama 1853. godine u Beču. Tok bajke usmerava i vodi naivna moralnost po kojoj nepravda mora da bude ispravljena, a pravda mora da trijumfuje. U njoj se poništava stvarnost u kojoj su uspostavljena narušena moralna načela i oblikuje novi pravedan svet.
Zlatoruni ovan
Narodnu bajku Zlatoruni ovan je zapisao Lazar Marjanović, grčki učitelj u Zemunu, i poslao Vuku Stefanoviću Karadžiću koji ju je uvrstio u zbirku Srpske narodne pripovetke i objavio u Beču u štampariji Jermenskog manastira 1853. godine. Njena osnovna poruka je da se slab, nejak, obespravljen, marginalizovan čovek koji je u bajci predstavljen u liku siromašnog mladića može uzdići i pobediti svoje neprijatelje. On rešavanjem teških zadataka dokazuje svoju vrednost i biva za to nagrađen na kraju rukom careve kćeri.
Umetničke osobine Vukovog pripovedanja
Vuk Stefanović Karadžić se rano zainteresovao za narodne pripovetke. Još 1815. godine Tešan Podrugović kazuje mu u Šišatovcu pripovetku Međedović, a u Srpski rečnik 1818. godine Vuk unosi narodne anegdote. 1821. godine on izdaje prvu zbirku od dvanaest šaljivih narodnih pripovedaka, a tek 1853. godine izdaje u Beču Srpske narodne pripovetke.