Artnit

Petak, 18 Oktobar 2013 16:33

Nega stefanotisa Istaknut

Zimzelena puzavica stefanotis, poznata i pod nazivom jasmin sa Madagaskara spada u zahtevnije biljke za gajenje. Kao sobna biljka gaji se često kao venac oko obruča od žice i u korpama. Beli aromatični cvetovi koji se ističu na zelenim, mesnatim listovima stefanotisa su zanimljiv ukras u enterijeru doma.

Stefanotis je biljka dugog dana. Odgovara mu prozračno i svetlo mesto zaštićeno od direktnog sunca i promaje. Najbolje mesto za njega je severni prozor.

U toku leta optimalna temperatura prostorije u kojoj se gaji stefanotis je od 15 do 18 stepeni, a zimi oko 13 stepeni. Ne prijaju mu nagle promene temperature.

Stefanotis se u toku leta zaliva na svaka tri do četiri dana, a zimi jednom u dve nedelje. Posle zalivanja ne treba ostavljati previše raskvašen supstrat u kojem se nalazi. Pošto mu je potrebna visoka vlažnost vazduha može da se stavi na mokre kamenčiće ili krupan šljunak. Prija mu povremeno orošavanje, ali ne cvetova, i do tri puta nedeljno, a leti svakodnevno. Za zalivanje i orošavanje se koristi meka voda, odstajala voda sobne temperature.

Stefanotis cveta kada dani postanu duži, najranije od aprila, pa do novembra. Pošto zameće pupoljke veoma rano, treba ga držati na svetlom i hladnom mestu. Kada se pojave pupoljci i u toku cvetanja ne sme puno da se premešta, jer cvetovi lako opadaju. Cvetovi i pupoljci su izuzetno osetljivi i na drastične promene temperature, i opadaju.

U toku cvetanja stefanotis se prihranjuje, jednom do dva puta mesečno, đubrivom za cvetnice.

Da bi stefanotis narednog proleća obilno cvetao potrebno mu je mirovanje od oktobra do februara. Treba ga staviti u svežu prostoriju u kojoj je temperatura od 12 do 15 stepeni, na što svetlije mesto, zaštićeno od promaje, a zemlja u saksiji treba da bude suvlja nego obično.

Stefanotis se presađuje svake ili svake druge godine u martu u suvu zemlju, najbolje u mešavinu treseta, ilovače i peska. Kada ostari i postane težak za pomeranje, samo se zamenjuje gornji sloj zemlje u saksiji.

Da bi se dobio kompaktan oblik stefanotis treba orezivati u proleće i navikavati da raste oko plastičnog ili žičanog luka, pričvršćenog za saksiju ili korpu, pritom mu ukrštajući i pletući grane. Znatnije skraćivanje dugih stabljika dosta smanjuje broj zametnutih cvetnih pupoljaka. Zato je bolje da se pojedine stare grančice odrežu pri dnu, a mlade i cvetovima bogatije sačuvaju. Da bi se podstaklo cvetanje treba ukloniti sve slabe, tanke, mrtve ili oštećene grančice.

Stefanotis se teško razmnožava, semenom ili reznicama. Na proleće ili leto reznice se uzimaju sa prošlogodišnjih vrhova bočnih stabala i sade u saksiju pokrivenu plastičnom kesom ili najlonom stavljenom preko žice, pri temperaturi od oko 20 stepeni. Svakodnevno treba sklanjati najlon ili kesu po 5 minuta i ne dozvoliti da se supstrat osuši. Za oko šest nedelja reznice se zakorenjuju i sade u saksiju sa zemljom. Da bi se ubrzalo razmnožavanje potrebno je obilno dodavanje hormona.

Kada je nega stefanotisa pravilna može da poraste i do 3 m, sa ili bez potpore u vidu žičanog ili drvenog rama pričvršćenog za saksiju.

Pročitano 16061 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Nega stefanotisa