Listovi cistusa su zimzeleni, nasuprotni ili naizmenični, ravnog ili zavrnutog ruba. Oni se nalaze većinom na peteljci sa palistićima ili bez njih. Kod nekoliko vrsta (naročito Cistus ladanifer), listovi su obloženi veoma aromatičnom smolom pod nazivom labdanum.
Zavisno od vrste cistus cveta od aprila do avgusta. Cvetovi sa pet latica su sakupljeni u vršne grozdaste cvetove i mogu da budu od bele do ljubičaste i ružičaste boje, a u nekoliko vrsta sa vidljivim tamnim crvenim tačkama u osnovi svake latice. Svaki cvet traje samo jedan dan, ali biljka je tako pokrivena pupoljcima koji se stalno i cvetanje traje najmanje tri nedelje. Plod je peterokuta čaura.
Podaci o cistusu kao aromatičnoj biljci potiču iz doba antike. On se pominje u Bibliji uz tamjan i mirtu kao sastojak za kadionice u Mojsijevom svetilištu. Stari Egipćani su ga uvozili sa Krita i koristili za kađenje i u kozmetičke svrhe, a lažne brade egipatskih faraona su bile krzno ovaca natopljene njihovom smolom. Rimljani su ga koristili za izradu parfema, lečenje prehlade i kašlja. Kao lekovita biljka koristio se u narodnoj medicini od davnina za lečenje dizenterije, proliva, tretiranje inficiranih rana i čireva, prilikom zaustavljanja krvarenja.
Pošto eterično ulje od vrste Cistus ladanifer ima dugotrajan i stabilan miris koristi se kao fiksativ u proizvodnji parfema, a čest je sastojak orijentalnih parfema i vodica posle brijanja. Takođe se koristi u preparatima za negu kože i u prehrambenoj industriji.