Najviše se gaje dve sorte šeboja, u obliku grma, jako razgranati i velikocvetni koji cveta na samo jednoj cvetnoj stabljici. Velikocvetnom šeboju odgovara sunčano mesto i najbolje vrtno zemljište, dok grmolik nije zahtevan i odgovara mu svako vrtno zemljište i sunčan položaj.
Kada je zemljište plodno i glinovito, šeboj može da bude na istom mestu do četiri godine.
Šeboj podnosi kraće suše, a tokom leta se zaliva umereno.
Kako bi se podstakao rast šeboja prihranjuje se u proleće, pre cvetanja.
Da bi se podstakao rast bočnih izdanaka i bogatije cvetanje, mladim biljkama se otkidaju vrhovi.
Šeboj se razmnožava semenom i uspešno se i sam zasejava. Seme zadržava klijavost tri do četiri godine, a seje od maja do jula. Pikiranje se obavlja posle tri nedelje direktno u saksije veličine 10 cm, a na stalno mesto se sadi u oktobru, 20 kom/m2 u naizmeničnom rasporedu. Ako se seje početkom juna može da cveta u septembru, a kada se seje u avgustu od marta. Razmnožava se i zelenim reznicama, dugim oko 10 cm, koje se uzimaju leti.
Prolećni šeboj je dvogodišnja biljka, koja se jedne godine seje, niče, rasađuje, a cveta naredne godine. Letnji šeboj kada se poseje cveta iste godine, celo leto do kasno u jesen.