Šefleri odgovara svetlo mesto zaštićeno od direktnog sunca i promaje, ali može da se prilagodi i polusenci. Vrste sa prošaranim listovima bi trebalo držati blizu izvora svetlosti, a sa tamnozelenim listovima na polusenovito mesto.
U zimskom periodu šeflera podnosi temperature od 15 do 18 stepeni, a leti ne više od 24 stepeni.
U toku proleća i leta šefleri je potrebno više vode, zaliva se dva do tri puta nedeljno, a zimi svakih pet do šest dana. Bolje podnosi suvu, nego previše vlažnu zemlju. Dobro je da se zemlja sasvim osuši između dva zalivanja, a u podmetač ne ostavlja voda. Prija joj češće orošavanje listova, bar jednom nedeljno. Zato što joj je potrebno dosta vlage, saksija može da se stavi u još jednu veću posudu, a međuprostor ispuni peskom ili tresetom. Da bi se zadržala što veća vlažnost mogu da se stave i kamenčići u podmetač.
Zemlja za šefleru treba bude dobro izdrenirana, propusna. Najbolje je da se sadi u mešavinu treseta i šljunka.
Tokom proleća i leta, svake dve do tri nedelje vodi za zalivanje se dodaje tekuće đubrivo za lisnate biljke.
Šeflera se razmnožava semenom i reznicama. Reznica se drži u vodi, a kada se ožili zasadi u tresetnu zemlju pomešanu sa šljunkom.
Za postizanje veće visine mlade biljke treba presađivati svakog proleća, da bi se omogućio i podsticao rast korena, a dok se ne dostigne željena veličina saksije. Nakon toga svake dve godine se menja gornji sloj zemlje u saksiji.
Za niže, razgranate, forme šeflere neophodno je odsecanje vrha, kada ona počne da se razvija u širinu. Da bi dobila grmoliki izgled, neophodno je da se oreže u proleće. Posle orezivanja, uz koren se postavlja drveni štap na koji će se biljka osloniti i rasti uspravno.
Listove šeflere treba brisati redovno vlažnom krpom da bi upijali više svetlosti i stvarali više energije.
Preniska ili previsoka temperatura, preterano ili nedovoljno zalivanje, kao i nedovoljno đubrenje mogu da izazovu sušenje ili mlitavost listova.
Ako se pojave biljne vaši mogu se ukloniti četkicom namočenom u denaturirani alkohol.