Teofil Gotje - Svi tipovi koje je izmislila podrugljiva narodna i umetnička mašta našli su se tu okupljeni
Ubrzo, umesto da mi se prikažu jedna po jedna, groteskne aveti me saleteše u gomili, tresući svoje dugačke rukave komedijaša, spotičući se o nabore svojih ogrtača kao što ih imaju čarobnjaci, gnječeći svoje kartonske noseve u smešnim sudarima, podižući oblak prašine od pudera sa svojih perika i pevajući falš luskaste pesme s nemogućim rimama.
Luj Aragon - Na maštu se sve svodi, od mašte se sve izvodi
Uzalud vam svi ti razgovori: čujte vi što se opirete sreći, pravili ste račun bez mene. Padajući iz iluzije u iluziju, stalno se predajete na milost i nemilost iluziji Stvarnosti. Međutim ja sam vam poklonio sve: plavu boju neba, Piramide, automobile. Šta vas sili da gubite nadu u moju čarobnu svetiljku? Ja za vas čuvam bezbroj beskrajnih iznenađenja.
Žan Pol Sartr - Imaginacija
Francuski filozof egzistencijalizma Žan Pol Sartr u filozofskom eseju Imaginacija: Fenomenološka psihologija mašte (na francuskom jeziku L' Imaginaire), koji je objavio 1936. godine, a pod naslovom Psihologija mašte 1940. godine, izlaže koncept mašte i razmatra šta postojanje mašte pokazuje o prirodi ljudske svesti. Njegovo razumevanje mašte je pre svega, u središtu pokušaja da se shvati šta znači biti čovek.
U stalnoj potrazi za srećom
Ljudi celog svog života tragaju za srećom. Američki psiholog Danijel Gilbert, koristeći se rezultatima mnogobrojnih istraživanja, citatima iz mnogih stručnih članaka i eseja u svojoj poznatoj knjizi Mit o sreći tvrdi da većina ljudi na putu ka sreći ima pogrešnu kartu. Zato oni provedu život usmeravajući se prema najboljoj od svih mogućih budućnosti, a onda otkriju da ona retko ispadne onako kako su se nadali.
Luiđi Pirandelo - Tajna umetničkog stvaranja
Ima već mnogo godina da je u službi moje umetnosti (ali kao da je od juče) hitra jedna sluškinjica, a ipak je uvek nova u svome poslu.
Ime joj je Mašta.
Isidora Sekulić - Na granama mašte
Sanjala sam o velikim morima po kojima se koralska ostrva ljuljaju kao kotarice cveća. O predelima gde sunčani zraci u teškim debelim viticama padaju na zemlju, i gde nema druge hladovine i svežine do kad morske ptice rašire svoja krila i vodom sa svoga perja poprskaju cveće. Sanjala sam o strašnoj studi, i glečerima iz čijih se pukotina plazi čudna plava svetlost, i osećala da tamo na severu, u onim smrznutim energijama, mora ležati klica i stihija prave večnosti.