Put Alije Đerzeleza
Put Alije Đerzeleza je prva pripovetka Ive Andrića koja predstavlja nagli i neočekivani prelom, raskid sa stihovnom prozom Nemira i Ex ponta. Ova pripovetka je u celosti štampana 1920. godine, i u okviru pripovedačkog opusa Ive Andrića je jedna od najznačajnijih.
Ivo Andrić - Koga ljubi sada ona mlada žena?
Koga li ljubi sada ona mlada žena? Ona mlada žena koju sam našao jednog ljeta lijepu i dozrelu od šesnaest godina, prolazi - bogzna zašto - jutros mojim sjećanjem.
Koga ljubi sada ona mlada žena?
Ivo Andrić - Razgovor sa Franciskom Gojom
Ako vam se ovaj monolog i učini na prvi pogled izlomljen i nepovezan, znajte da se drži unutarnjom vezom kojom ga vezuje Gojin život i njegovo slikarsko delo.
Ivo Andrić - “Sutra, sutra!“
Da, "sutra, sutra"! Eto, svašta ume i mnogo može čovek, zaista mnogo. I ja ne spadam među najgore i najnesposobnije. Ali taj isti čovek, kad legne da spava, ne zna kakav će san usniti i, kad ujutro ustane i krene u vedar dan, ne zna kako će taj dan završiti, koga će sresti ni šta će čuti, ni kuda će ga reč koju čuje odvesti. Ni toliko ne zna!
Aska i vuk
Ivo Andrić je svoje shvatanje smisla i suštine umetnosti izlagao u posebnim napisima i u pojedinim pasažima svog umetničkog dela. U pripoveci Aska i vuk Ivo Andrić ističe umetnost kao suštinu koja pobeđuje svako zlo, pa i samu smrt. Ovčica Aska igra svoju igru za život, ili kako su neki smatrali sa smrću i pobeđuje.
Ivo Andrić - Matavuljeva pripovetka
Ova stota godišnjica od rođenja Sime Matavulja bila je povod da sam proveo nekoliko dana u davnoj, ali nezaboravnoj atmosferi đačkih godina. U nedostatku sabranih dela, na mom stolu i oko moje postelje našle su se sveske Matavuljevih pripovedaka, koje su objavljene za njegovog života, a koje sam iskopao iz javnih i privatnih biblioteka. To su tanke i, knjižarski govoreći, neugledne sveske, u izdanju Matice srpske, Braće M. Popovića, Lj. Joksimovića i dr. Njihove naslovne strane govore o davno mrtvom ukusu onoga vremena, a sami naslovi kazuju o tadašnjem književom običaju koji se održavao još dugo posle toga, da se već u naslovu lokalizuje i geografski obeležava radnja pripovedaka (Iz Crne Gore i Primorja, Sa Jadrana, Primorska obličja, S mora i s planine).
Karađoz
Lik Karađoza iz romana Prokleta avlija Ive Andrića je neobičan i ne može da se sagleda u jednostavnom etičkom okviru - dobar loš. Latifaga, zvani Karađoz je upravnik carigradske tamnice koju oličava ne samo svojom funkcijom, već i svojim izgledom, ponašanjem i svojim osobinama.
Ivo Andrić - Guslar
Iz dubokog džepa svoga sivog gunja Crnogorac izvlači gusle, neugledne i malene kao podlanica, i kratko gudalo. Jedan od seljaka izlazi pred pojatu i čuva stražu, da ne naiđe ko od Turaka. Svi gledaju u Crnogorca kao da ga sad prvi put vide i u gusle koje iščezavaju u njegovim velikim šakama.
Ivo Andrić - Reči
... Reči izgledaju tako "rečite" dok stoje osamljene, nevine, i neupotrebljene; ako jedna ili druga od njih i omane, zato ona treća govori za obe njih i kazuje još mnogo više od toga. One su povezane u magično kolo kroz koje struji ritam celine; ako je neka od njih i troma, nevešta ili umorna, one ostale je vuku, tako da se njeno zaostajanje ne primećuje, i kolo igra nepogrešno dalje.
Ivo Andrić - Razgovarati s ljudima
Izići na ulicu, za njega je uvek značilo izložiti se. Zavideo je svakom onom ko može mirno i prirodno da prođe glavnom ulicom, idući za svojim poslom, ne misleći o sebi i ne pitajući se da li ga ko gleda ni šta o njemu misli; zavideo mu i mrzeo ga, osećajući se u isto vreme i viši i niži od njega.