Artnit

Četvrtak, 20 Septembar 2012 12:43

Kriza istine Istaknut

Savremeno srpsko društvo je zahvaćeno dubokom krizom, mnogobrojnim konfliktima, erozijom vrednosnog sistema. Preovlađuje anomija, apatija, strah od promena, neizvesnost, "gledanje svog posla", "duh nezaposlenosti". Ogoljene su velike univerzalne vrednosti, porodica, država, partija, oslabljene ili zaboravljene tradicionalne vrednosti koje su kanalisale život pojedinca. Na to mesto često dolaze vrednosti zasnovane na potrošnji sadašnjeg života. Postaje dominantno osećanje da treba tražiti istinu i smisao u fenomenalnoj spoljašnjosti.

Od svih kriza koje duboko zasecaju već bolesno društveno tkivo možda je najveća kriza istine. Naš društveni prostor odavno ispunjava glupost, neznanje, laž, nekritičnost, pogrešan način življenja i mišljenja. Manipulacija istinom nikada nije bila tako izrazita kao danas. Vešto se iskorišćavaju neznanje, nekritičnost, zahtevi i nezadovoljstvo.

Istinski sukob u našem društvu postaje sukob između istine i laži. Taj sukob posebno žestoko izbija kroz afere kojih je u našem javnom životu sve više. Ali treba praviti razliku između afera zasnovanih na istini i afera zasnovanih na lažima. Istina ima samo jedno lice, a laž hiljadu lica, često veoma privlačnih i zaogrnutih elementima pojedinačnih interesa. Laž često deluje ubedljivije od istine, zato i afere zasnovane na lažima mnogo duže i snažnije odjekuju u našoj javnosti. Očigledno istinita reč se teško čuje kad interesi viču.

Našeg savremenog čoveka svakodnevno zapljuskuju talasi raznih informacija. On sve više postaje biće koje poseduje mnoštvo informacija. Nema sumnje da naš čovek više čita, sluša i gleda, ali izgleda da sve manje sumnja. Kad su oči, uši preterano zaposlene, razum nema ni vremena ni snage, ni volje da radi, zadovoljava se time da pasivno prima poruke, a ne da ih kritički prosuđuje ili osuđuje. Skoro uvek je lakše i ugodnije prihvatiti prijatnu laž, posebno onu koja obećava, nego istinu koja ponekad zna da bude surova i da boli. Sa druge strane, nikako ne treba zanemariti ni statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji ima pedeset odsto funkcionalno nepismenog stanovništva, a to znači onih koji pročitaju, ali ne mogu da shvate smisao jednog teksta. Takvi ljudi nisu skloni niti su u stanju da upoređuju informacije, a nisu ni skloni sumnji.

Traganje za istinom je jedan od osnovnih društvenih interesa. Sama istina je jedna od univerzalnih vrednosti, ideal svakog čoveka, svakog društva. Taj ideal ne može biti ništa udaljeno i utopijsko. Prava politika je primenjena istina, poštenje najbolja politika. Zato su i stari Grci najpoštenije ljude birali u Senat.

Istine uvek imaju svoje junake, interesi svoje robove. U borbi za istinu potrebni su ne samo um i jasan vrednosni sud nego i hrabrost, snažna volja i karakter, izuzetne vrednosti i snaga koja je u stanju da se odupre svemu onom što čoveka sprečava da ostvari postojeće visoko vredne ciljeve.

Zar zaista laž i zabluda mogu sve, a istina i smisao ništa? Zašto je na ovim našim prostorima istini teško i tesno? Zašto je ona u škripcu i nemilosti? To su pitanja koja još uvek traže odgovore.

Pročitano 34840 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 01 Juni 2021 10:52

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Kriza istine