Sa ovom dvostrukom dilemom povezana je, i jedinstvena sa njima dilema izbora između "tihe sreće ljudske mase", s jedne strane, i "nemira i nesreće" koje donosi slobodarski duh.
Na pitanje, šta je ljudima važnije u životu, hleb ili sloboda, izobilje ili smisao, Dostojevski kroz reči Velikog inkvizitora, upućene Isusu, odgovara:
"Sa hlebom ti se davala neosporna zastava: daš hleb, i čovek ti se potčini, jer nema ničega neotpornijeg od hleba; ali ako u isti mah neko ovlada njegovim savešću mimo tebe - o, tada će on baciti čak i hleb tvoj, poći će za onim ko pridobije njegovu savest. U tom si ti imao pravo, jer tajna ljudskog bića nije samo u življenju, nego u tom: Zašto da živi. Bez određene predstave o tome zašto da živi, čovek neće pristati da živi, i pre će uništiti samog sebe nego što će ostati na zemlji, pa makar sami hlebovi bili oko njega"
Ali iako je čoveku preči smisao života i sloboda nego hleb, ljudi se ipak opredeljuju za materijalnu stranu života, za hleb zemaljski i za pokornost svojim upravljačima. Postavlja se pitanje: zašto?
Na ovo pitanje Dostojevski, odnosno Veliki inkvizitor, odgovara rečima "strašnog i umnog duha, duha samouništenja", koji je iskušavao Hrista u pustinji. Te reči i misli glase:
"Ti hoćeš da ideš u svet i ideš golih šaka, sa nekakvim obećanjem slobode, koje ljudi, u svojoj propasti i u svojoj urođenoj razuzdanosti, ne mogu shvatiti, i kojega se oni boje i plaše - jer ništa i nikada nije bilo za čoveka i za ljudsko društvo nepodnošljivije od slobode! A vidiš li ovo kamenje, u ovoj goloj i vreloj pustinji? Pretvori ga u hlebove i za tobom će potrčati čovečanstvo kao stado, zahvalno i poslušno, premda večito u strahu da ćeš povući ruku svoju od njih i da će im nestati tvojih hlebova. Ali ti ne htede lišiti čoveka slobode i odbio si predlog, jer kakva bi to bila sloboda - zaključio si ti - kad bi poslušnost bila kupljena hlebovima? Ti si odgovorio da čovek ne živi samo od hleba".
Legenda o Velikom inkvizitoru ima veliki značaj i u savremenom društvu. Odlike tog društva su manja ili veća prevaga materijalizma, kao i komercijalizacije i birokratizacije. Ovi procesi su praćeni opadanjem duhovne kulture i raznim deformacijamaa u oblasti društvenog života uopšte.