On joj reče:
- Milion si bića ti, svakog uzrasta i mnogih lica: deteta, devojke, žene i starice, vi živite i ti si mrtva, vi se smejete i vi plačete, vi volite i vi mrzite i ti nisi ništa i vi ste sve.
Jedan političar hteo je da sazna koja partija uživa Žistenove simpatije.
- Sve - odgovori Večni - i nijedna, jer one su kao senka i svetlost i treba da žive zajedno i da se ništa ne može promeniti.
Neko mu je ispričao Napoleonovu povest:
- Vraški Bonaparta! - uzviknu Žisten Kušo. - Nikako ne prestaje da dobija bitke, da biva pobeđen i da umire na Svetoj Jeleni.
A kada mu je neko, iznenađen, postavio pitanje o smrti, on je u malim skokovima otišao, govoreći:
- Reči, prazne reči! Kako mislite da se može umreti? Čovek jeste, to je dovoljno; jeste kao vetar, kiša, sneg, Napoleon, Aleksandar, more, drveće, gradovi, reke, planine.
Ceo svet i sva doba bili su tako za njega dobro naštimovan instrument na kome je njegova jedina ruka ne grešeći svirala.
Iz pripovetke Obogotvoreni bogalj