Artnit

Nedelja, 19 Maj 2013 20:25

Aristotel - O sreći Istaknut

Đakopo Tintoreto - Alegorija sreće Đakopo Tintoreto - Alegorija sreće

Grčki filozof Aristotel u Nikomahovoj etici kaže da iako se svi slažu s tim da se sreća može definisati kao najveće dobro, traži da se ipak jasnije odredi šta je ona u stvari. U ovom delu on raspravlja o tome šta je ljudska sreća: u I knjizi na početku, u kontekstu rasprave o tome šta je najviše ljudsko dobro, i na samom kraju, u X knjizi. Ali šta je sreća? Aristotel preispituje kritički sve ono što ljudi podrazumevaju kada govore o sreći kao najvišem dobru i definiše sreću kao autarkeju.

Svi su ljudi i obrazovani i neobrazovani, kaže Aristotel, saglasni u tome da je sreća vrhunsko dobro i najviše od svih ostvarljivih dobara. To znači da su sva druga dobra kojima ljudi teže podređena težnji ka onom najvišem, ka sreći. Različiti ljudi traže sreću, na različite načine i različitim sredstvima, i kako bi napravili za sebe različite načine života i oblike vladavine. Mnogi misle da sreća nije ništa drugo nego imati ugodan život i postizati uspehe. Neobrazovani zamišljaju sreću kao uživanje, bogatstvo ili kao počasti i slavu. Često i jedan isti čovek različito zamišlja sreću u različitim situacijama. Kada čovek gladuje, misli da je sreća u sitosti; kada je bolestan, misli da je sva sreća u zdravlju; kada je u oskudici, misli da je sva sreća u obilju.

Aristotel zaključuje da se sreća može definisati kao autarkeja, tj. kao potpuna individualna nezavisnost i zadovoljstvo samim sobom. I on kaže da sreća zavisi od nas samih i da pripada onima koji su dovoljni sami sebi. Tu se naravno podrazumeva mera te samodovoljnosti i nezavisnosti s obzirom na obaveze čoveka prema drugima i prema državnoj zajednici.

Kako onda postići onu autarkeju, onu samodovoljnost i kako se mora razumno delati da bi se došlo do zadovoljstva samim sobom? Aristotel kaže jedino tako što će se postići sklad duše sa njenom vrlinom. Jednostavnije rečeno, svaki čovek može da bude jedino srećan, ako je uspeo da uskladi svoje težnje sa svojim sposobnostima. Čovek je srećan samo ako koristi sve svoje sposobnosti i mogućnosti. Ako teži nečemu što nadmašuje njegove sposobnosti i mogućnosti čovek neizbežno mora da bude nesrećan.

Po Aristotelu, postoje tri oblika sreće: Prvi oblik sreće je život ispunjen zabavom i zadovoljstvima. Drugi oblik sreće je život slobodnog i odgovornog građanina. Treći oblik sreće je život naučnika i filozofa. Većina ljudi se opredeljuje za sreću kao tri moguća načina života - politički, filozofski i život uživanja. Reč je, naravno, o slobodnim muškim građanima. Sva tri uslova moraju biti istovremeno ispunjena da bi čovek mogao živeti srećnim životom. Samo pokazujući uravnoteženost i uzdržanost postaje se srećan i "harmoničan čovek".

Pročitano 14368 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 19 Februar 2021 11:46

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Aristotel - O sreći