Uvjerimo se o našem ljudskom položaju. Mi smo uvijek u situacijama. Situacije se mijenjaju, nastaju prilike. Ako se propuste, više se ne vraćaju. I sam mogu raditi na promjeni situacije. Ali ima situacija koje ostaju u svojoj biti, iako se njihova trenutna pojava mijenja i njihova se silna moć zastire velom: ja moram umrijeti, moram trpjeti, moram se boriti, podvrgnut sam slučaju, neizbježno se zaplećem u krivnju. Te temeljne situacije našega opstanka nazivamo graničnim situacijama. To će reći, to su situacije preko kojih ne možemo, koje ne možemo mijenjati. Osvješćivanje tih graničnih situacija je nakon divljenja i dvojbe dublji izvor filozofije. U pukome opstanku često im izmičemo kada zatvorimo oči i živimo kao da ih nema. Mi zaboravljamo da moramo umrijeti, zaboravljamo svoju krivnju i svoju prepuštenost slučaju. Tada imamo posla samo s konkretnim situacijama koje savlađujemo nama u prilog, i na koje reagiramo planom i djelovanjem u svijetu, tjerani interesima našega opstanka. Na granične situacije pak reagiramo prikrivanjem, ili ako ih zaista shvaćamo, očajem ili ponovnim uspostavljanjem: mi bivamo mi sami u preobrazbi naše svijesti o bitku.

Iz dela Uvod u filozofiju