Vrativši se kući najpre iz viktorijanske Engleske, a zatim iz najvećih dubina svemira, i prikupivši usput neka dragocena iskustva, Linč se sa Plavim somotom ponovo vratio na svoj teren. Od tada je ostao dečko iz kraja. Ali, sada su sile dobra i zla bile još polarizovanije. Dostizanje ravnoteže - što je bilo od centralnog značaja, kako za Linča tako i za njegove likove - nikada nije izgledalo teže ostvarivo, bolnije ili nužnije.
Plavi somot je na neki način bio novi početak za Linča. Za vreme rada na filmu upoznao je i kompozitora Anđela Badalamentija. Danas nezamenljivi član Linčlenda, Badalamenti je imao zadatak da veliki deo Linčove imaginacije čvrsto prikuje za jarbol nezaboravnog, služeći se svojim darom za melodiju i melanholiju. On je pomogao i muzičkom oslobađanju samog Linča. Rezultat njihove saradnje jesu dva albuma urađena u saradnji s pevačicom Džuli Kruz, izvođenje komada Industrijska simfonija br. 1 i jedne retke stvari - albuma sa muzikom iz filmova koji su nadživeli bioskopsko iskustvo.
Iz knjige Linč o Linču