Drakon je preovladavajući sistem usmenog zakona i krvne osvete zamenio pisanim zakonskim kodeksom koji je sprovodio samo sud. Govorilo se da su zakoni "krvlju pisani", jer su skoro za svaki prestup predviđali smrtnu kaznu. Drakon ih je popisao i dao da se izrezbare na posebnim stelama, tako da je svaki pismeni građanin Atine njih mogao biti svestan.
Institucija Drakonovog zakonskog kodeksa eliminisala je često nepravedno tumačenje usmenih zakona koji su nekada bili povlastica atinskih aristokrata. Drakonovi zakoni imali su i određeno napredno značenje. U imovinske odnose oni su uneli čvrst red, a kažnjavanje ubistva, što je do tada bila stvar krvnih srodnika, predali su u ruke države kao organa društva. Ovi zakoni nisu, međutim, pomogli seljacima da se izvuku iz svog teškog položaja, ni insolventne dužnike spasili od ropstva.
Relativno brzo Atinjani su shvatili koliko su Drakonovi zakoni nepraktični. Generaciju kasnije atinski političar i zakonodavac Solon, jedan od sedmorice starogrčkih mudraca ukinuo je Drakonove zakone, osim onih koji se odnose na ubistvo.