Artnit

Petak, 15 Februar 2019 11:24

Priča Miloša Panića o Prvom srpskom ustanku Istaknut

Milorad Rašić, Zoran Miladinović i Spasoje Krunić - Zakletva ustanika, Narodni muzej u Aranđelovcu Milorad Rašić, Zoran Miladinović i Spasoje Krunić - Zakletva ustanika, Narodni muzej u Aranđelovcu

Dana 6 februara 1871 g. pričao mi je neki Miloš Panić, koji se zvaše Crveni Miloš, iz sela Sirekova, Ramske nahije, o ovome ustanku ovako:

Naši su seljani, pa i iz drugi sela, tako isto svake godine po Malom božiću (Novom letu) svojim agama i spahijama štošta od njihova imetka u Beograd odnosili, a to su i one godine (tj. 1804) kad ustade Šumadija pod Karađorđem protivu Turaka.

Vraćajući se iz Beograda čuli su za pogibiju dva Čarapića, a vidili su obezglavljene trupove Janka Gagića, buljukbaše, i oborkneza Gročanske nahije Steve Palalije, iz sela Begaljice, prvoga iza bolečkih mehana u polju kod Kamene ćuprije, a drugoga na čaršiji gročanskoj ležeća. I tako su usput sve više i žalosnije glasove slušali da je posečen ovaj i onaj oborknez nahijski, a kada su došli kućama oni su što su čuli i vidili pričali, kako i to da su Turci posekli i oborkneza mlavskog Rajicu iz Zabrđa i popa Milosava iz Bistrice.

U ovakovom vremenu jako su se poplašili bili ljudi imućniji i inače na glasu, bivši Mustaj pašini vojnici, pak su se po šumi, stanovima i salašima krili i na oprezu bili.

Ovako zlokobno stanje potrajalo je pozadugo, dok ti dade Bog te se čuše radosni glasovi da je neki Karađorđe digao Šumadiju, pa goni Turke iz sela, hanova i teferiča. Ne prođe dugo, čuje se glas da je Rudnik osvojio, razvalio i Turke iz njega isterao. I tako se dan u dan sve radosniji glasovi po nas čuju.

Iz priloga Miloš Milisavljević, Ustanak Ramske nahije 1804 g. i njeno sudelovanje (knjiga Prilozi za istoriju Prvog srpskog ustanka u redakciji Radoslava Perovića)

Pročitano 2361 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Priča Miloša Panića o Prvom srpskom ustanku