Malo sam srećnih ljudi video, možda nijednog; ali sam često viđao zadovoljna srca i od svih stvari koje su privlačile moju pažnju ta me je ispunjavala najvećom radošću. Verujem da je to prirodna posledica uticaja koju utisci imaju na moja unutrašnja stanja. Sreća nema spoljnjeg znaka; da bismo je upoznali, trebalo bi da je čitamo u srcu srećnog čoveka; za razliku od sreće, zadovoljstvo se čita u očima, u držanju, u glasu, u hodu, i kao da se prenosi na posmatrača. Ima li ičeg lepšeg od prizora koji nam se ukazuje kada se čitav jedan narod o nekom prazniku raduje, a srca se nadimaju od zadovoljstva koje brzo ali snažno promiče kroz oblake života?
Iz dela Sanjarenja usamljenog šetača