Prema Georgu Zimelu u stvarnom životu ne može da postoji nijedno potpuno harmonično društvo. Nema društva bez sukoba, kao ni bez mira i saradnje. U svakom drušvu oni se mešaju, jer su ljudima urođeni mržnja i ljubav.
Pošto je sukob neodvojiv od socijalne interakcije, on na taj način ujedinjuje i čak postaje i sama forma ujedinjenja. Sukob može imati pozitivnu funkciju koja se ispoljava pre svega u jačanju kohezije grupe. Takođe, on eliminiše one koji su najmanje vezani za grupu.
Georg Zimel je proučavao i kako sukob menja uključene strane. On je pokazao da grupe rade na povećanju unutrašnje solidarnosti, centralizuju vlast, smanjuju neslaganje i postaju manje tolerantne prema onima koji nisu u grupi tokom sukoba. Rešavanje sukoba može osloboditi napetosti i neprijateljstvo i otvoriti put za buduće sporazume.
Poseban vid sukoba je utakmica, koja se razlikuje od borbe, jer ne teži uništenju protivnika, već je njen cilj posedovanje istog predmeta. Pošto utakmica razvija takmičarski duh, ona je pozitivna.