Artnit

Utorak, 10 Maj 2016 11:35

Osvald Špengler - Svaka kultura ima svoje nove mogućnosti izraza koje se pojavljuju, sazrevaju, venu i nikada se više ne vraćaju Istaknut

Dizajn korica knjige Propast Zapada Dizajn korica knjige Propast Zapada

Ali, “čovečanstvo“ nema svrhu, nema ideju, nema plan, isto kao ni rod leptira ili orhideja. “Čovečanstvo“ je zoološki pojam ili prazna reč. Neka se ta utvara pusti da iščezne jednom iz kruga istorijskih oblikovnih problema - pa će se videti kako niče čudno obilje pravih oblika. Tu je onda bezmerno obilje, dubina i pokretljivost svega života, do sada pokrivena frazom, suhom shemom, ličnim “idealima“.

Vidim na mesto monotone slike linijske svetske istorije, koju održavaju samo tako što zatvaraju oči pred pretežnim brojem činjenica, pozornicu za množinu moćnih kultura koje, pra-svetskom snagom, niču iz tla svoje majčice zemlje, za koju je svaka od njih, u celome toku svoga bitisanja, strogo vezana, od kojih svaka svojoj sadržini, ljudima, kuje svoj sopstveni oblik; od kojih svaka ima svoje sopstvene strasti, svoj sopstveni život, htenje, osećanje, svoju sopstvenu smrt. Tu su boje, pokreti, svetlosti - koje još nijedno duhovno oko otkrilo nije. Ima kultura koje se rascvetavaju i koje stare, naroda, jezika, istina, bogova, pejzaža, kao što ima mladih i starih hrastova i pinija, cveća, granja, i lišća. Ali nema “čovečanstva“ koje stari. Svaka kultura ima svoje nove mogućnosti izraza koje se pojavljuju, sazrevaju, venu i nikada se više ne vraćaju. Ima mnogih, među sobom u najdubljem svom biću potpuno različitih, plastika, slikarstva, matematika, fizika, svaka ograničena u životnom trajanju, svaka u sebe zatvorena, kao što svaka vrsta biljna ima svoje sopstveno cveće i plodove, svoj sopstveni tip rašćenja i propadanja. Ove kulture, živa bića najvišeg ranga, odrastaju u uzvišenoj bezsvrhovitosti kao cveće po polju. One pripadaju, kao i biljke i životinje, živoj prirodi Getea, a ne mrtvoj prirodi Njutna. Ja vidim u svetskoj istoriji sliku večnog oblikovanja i preobražavanja, čudesnog postojanja i nestajanja organskih oblika. A esnafski istoričar vidi ih u obliku crva koji neumorno “stavlja“ epohe.

“Čovečanstvo. To je apstraktum. Oduvek je bilo i biće samo ljudi“ (Gete Ludenu).

Iz dela Propast Zapada I

Pročitano 2777 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Osvald Špengler - Svaka kultura ima svoje nove mogućnosti izraza koje se pojavljuju, sazrevaju, venu i nikada se više ne vraćaju