Džon Stjuart Mil počinje esej O slobodi citatom nemačkog naučnika, državnika i saosnivača Univerziteta u Berlinu Vilhelma Humbolta: "Svakom čoveku je poslednji i najviši cilj da što više i skladnije razvije svoje snage u njihovoj ličnoj osobini, a uslovi kojima će to postići jesu: sloboda rada i raznolikost položaja."
Za Džona Stjuarta Mila individualna sloboda je od suštinskog značaja, i zato je ona osnovno pravo, i samim tim zahteva apsolutno suzdržavanje političke moći. On piše: "Jedini razlog iz kojeg moć može pravedno da se primeni protiv svakog člana civilizovanog društva, suprotno njegovoj volji je nastojanje da se on spreči da drugima nanese štetu. Njegovo lično dobro, bilo fizičko bilo moralno, ne sme se upotrebiti kao opravdanje za primenu sile protiv njega. Ni na koji način ne može biti pravedno da se on primorava ili da mu se zabrani da učini nešto zbog toga što je to u njegovom ličnom interesu, zbog toga što će ga to učiniti srećnijim ili zbog toga što je, po mišljenju drugih, to mudro ili čak jedino ispravno."
Prema Džonu Stjuartu Milu "prava oblast ljudske slobode obuhvata prvo unutrašnju oblast svesti, slobodu savesti u najširem smislu, slobodu misli i osećanja. Drugo, to načelo zahteva slobodu ukusa i težnji, planiranja našeg života tako da odgovara našem karakteru, da radimo ono što želimo bez obzira na moguće posledice za nas, a da nas naši bližnji ne sprečavaju ako im time što činimo ne nanosimo štetu, čak i ako misle da je naše ponašanje budalasto, izopačeno i nepravilno. Treće, iz te slobode svakog pojedinca sledi sloboda udruživanja pojedinaca... koja ne podrazumeva povredu drugih".
U eseju O slobodi, Džon Stjuart Mil potvrđuje "jednu jedinu istinu... da za čoveka i društvo veliko mnoštvo različitih tipova i karaktera ima najveći značaj ukoliko postoji potpuna sloboda da se ljudska priroda razvija u bezbrojnim i najrazličitijim pravcima... Vodeće načelo na koji svi argumenti izneti na ovim stranicama ukazuju jeste apsolutan i suštinski važan razvoj čovečanstva u svom izobilju različitosti".