Međutim, istina je da sam tada imao neodoljivu potrebu za ludilom, udruženim sa akcijom. Osećao sam potrebu da rušim. Provodio sam dane zamišljajući slike potpunog uništenja. A koga uništiti? Nisam mrzeo nikoga konkretno. U mojoj zemlji postojale su samo dve kategorije ljudi: siromasi koji su činili većinu i nekoliko prevaranata i parazita koji su eksploatisali bedu prve. Uništiti ove druge činilo mi se veoma lako: bio je to sasvim ostvariv zadatak. Ali to nisu bile moje ambicije. To bi značilo latiti se nečega bez širine duha, rasipati se, odgovoriti generalnom zahtevu.
Iz eseja Moja zemlja