Prvorođeno, ili najstarije počinje život kao jedino dete i privlači mnogo pažnje odraslih. Ono je "svrgnuto sa prestola" kada se rodi drugo dete i nikada se neće oporaviti od toga, kako to objašnjava Alfred Adler. Taj doživljaj može da izazove kod njega mržnju prema ljudima, obezbeđivanje od budućih iznenadnih obrta sudbine, osećanje nesigurnosti, kao i okrenutost prošlosti u kojoj je neprikosnoveno bilo u centru pažnje. Adler naglašava da ovo dete često prerano sazri i da je usamljenije i konzervativnije od druge dece. On ističe da ova deca postaju problem češće od drugih i da su neurotičari, kriminalci, pijanice i perverzni često bili prvorođena deca svojih roditelja.
Drugo, ili srednje dete može da ima širok spektar ličnosti. Navike kod većine ove dece su često motivisane činjenicom da nikada nisu zaista bili u centru pažnje, i često imaju osećaj nepripadanja. Ono ispred sebe ima prvo dete sa kojim se takmiči, pokušavajući da ga prevaziđe. Takođe, sklono je buntovništvu i zavidljivosti, ali je ipak, bolje prilagođeno i od starijeg i od mlađeg brata ili sestre.
Najmlađe dete je jedino koje, u porodici sa više dece nikada ne biva "svrgnuto sa prestola". Ono najčešće postaje mezimče koje je tetošeno, što može da razvije kod njega zavisnost, sebičnost i neodgovornost. Ali, istovremeno može se osetiti beznadežno inferiornim, jer su sva druga deca starija i nadmoćnija. Posle prvorođenog deteta ono je najsklonije da postane uzrok problema.
Jedino dete može da ima karakteristike prvorođenog ili najmlađeg deteta. Adler veruje da zbog toga što ova deca nemaju rivale za naklonost svojih roditelja, mogu da budu razmažena od svojih roditelja, naročito majke, sa svim posledicama koje iz toga proizlaze. Njemu će se ukazivati posebna pažnja, ponekad opterećena anksioznošću, a ako su roditelji skloni zlostavljanju, biće samo koje će morati da podnese zlostavljanje. Ova deca uče da zavise samo od sebe i nemaju problem da budu sami.
Blizanci, a posebno jednojajčani blizanci su često mnogo bliži nego braća i sestre. Kod njih može da se javi tendencija da je jedan od njih dominantan i deluje kao prvorođeni. Zbog njihove blizine oni mogu da imaju više samopouzdanja, ali često i problem da budu sami i usamljeni.