Po Hegelu čovek je rođen i istorija je počela prvom borbom koja je dovela do pojave gospodara i sluge. U početku je gospodar sve, a sluga ništa. Gospodar je svest koja postoji za sebe. On vlada bićem sluge i drži ga u potčinjenosti, ne živi više u prirodnom svetu i izgubio je vezu sa radom kao konkretnošću. Međutim, sluga radi, on je delatan i gospodar se preko njega odnosi prema stvarima. Pokoravajući slugu on iskorišćava plodove njegovog rada, živeći parazitski. Za njega odnos prema stvarima predstavlja uživanje u posedovanju i prisvajanju, uživanje u jelu i piću, vlast nad dokolicom. On time ostaje čovek u smislu bezlične žudnje. Sluga radeći negira stvari kakve jesu i prema njima se odnosi negativno, ukida ih, ali ih ne uništava, već ih samo obrađuje. Kao posrednik, sluga radom stiče samosvest i postaje sve, a gospodar, koji se prepušta uživanju i neradu postaje neplodan.
Ovom simboličkom pričom o slugi i gospodaru Georg Vilhelm Fridrih Hegel objašnjava nastanak čoveka, ljudskog roda, kao proces protivrečne samodelatnosti, u kojoj se rad čoveka i čovečanstva pokazuje kao ropski rad, ali i kao jedini put kojim se čovek uzdiže iz prirodnog stanja.