Društvo
Torsten Veblen - Principi mode su istakli sklonost dokoličarske klase za upadljivom potrošnjom i upadljivom dokolicom
Američki sociolog Torsten Veblen u svojoj knjizi Dokoličarska klasa, koju je objavio 1899. godine govori o dokolici i njenim oblicima, kao što su oblačenje, umetnost, više obrazovanje. On ističe da dominantna "klasa dokoličara" provodi životni stil "vidljive potrošnje" i afektirane besposlenosti i objašnjava kič smisao sociokulturnog fenomena odevanja.
Martin Hajdeger - O umetničkom delu
Da bismo našli suštinu umetnosti koja zbilja vlada u delu, potražimo zbiljsko delo i pitajmo ga šta i kako ono jeste.
Svima su poznata umetnička dela. Arhitektonska i vajarska dela nalaze se na javnim mestima, izložena u crkvama i stambenim zgradama. U zbirkama i na izložbama izložena su umetnička dela najrazličitijih epoha i naroda.
Lešek Kolakovski - O sujeverju
Crkva je mnogo puta anatemisala različita sujeverja od kojih je, po njoj, astrologija zauzimala posebno mesto. Osim verovanja da događaji tobože zavise od prirodnih moći zvezda a ne od Boga (što zagovaraju astrolozi), crkva osuđuje i spiritističke seanse kao pokušaje opštenja sa duhovima umrlih.
Aristotel - Cilj političke nauke
Ako sad za ostvarljive zadatke postoji takav cilj da mu težimo zbog njega samog, dok sve ostalo želimo samo s obzirom na taj cilj, i ako ne preduzimamo svaku stvar s drugim ciljem pred očima - što bi se tako produžavalo u nedogled dok bi naša /životna/ želja ostala neostvarena i uzaludna/ - takav cilj /kome se teži zbog njega samog/ morao bi nesumnjivo da znači dobro po sebi, i najveće dobro.
Abraham Mol - Kič
U svom poznatom delu Psihologija kiča - umetnost sreće, francuski sociolog Abraham Mol svoj pristup kiču određuje kao socijalno-psihološko ispitivanje. Kič proglašava za umetnost sreće i ističe da ona čini svakodnevni život prijatnim pomoću niza rituala koji ga ulepšavaju. Po njemu se kič delo odlikuje ponavljanjem, gomilanjem i preteranom teatralnošću, stvarajući stereotipe koji odgovaraju brzom zadovoljavanju popularnih potreba.
Konstantin Panuncio - Moj konačni izbor
Sada sam već bio u Americi devetnaest godina; odrastao sam ovde koliko i bilo ko drugi; ovde sam stekao obrazovanje; postao sam državljanin; odustao sam od sveg svog mladalačkog fanatizma i energije u služenju svojoj novoj domovini; počeo sam da volim Ameriku kao što volim sam svoj život - možda i više - a ipak su me oni i dalje nazivali "strancem".
Mihajlo Pupin - Svest o najboljim tradicijama
Sve to bolno me podseti samo na ovu veliku razliku između ove i one druge ceremonije: između ceremonije uvođenja u akademski život i ceremonije uvrštavanja u građanstvo Sjedinjenih Država. A koja od tih ceremonija treba da bude svečanija? Kada sam jednog dana šetao od tvornice u ulici Kortland do ulice Vol, da vidim gde je bilo mesto stare Federalne Palate, pred očima mi se ukazala jedna slika.
Margaret Mid - O ženstvenosti i muževnosti
Upravo sa eksplozivnim porastom stanovništva, od žena u svetu će se sve manje tražiti da budu u braku, biće pod manjim pritiskom u tom smislu, a pritisci da postanu majke će se sve više smanjivati. Po prvi put u istoriji čovečanstva ženi se neće više govoriti: "Tvoja najveća sreća je da budeš žena i majka".
Karl Jaspers - O Serenu Kjerkegoru i Fridrihu Ničeu
Obojici je zajednička strašna usamljenost koja je spojena sa tim biti-izuzetak. Kjerkegor zna da ne može da ima nikakve prijatelje, a od svoje stalno narastajuće usamljenosti Niče je sa jasnim znanjem patio sve do one granice na kojoj je mislio da to više ne može da podnese. Ponovo obojici dolazi isto poređenje: Niče upoređuje sebe sa hranom na uzvisini u bezdanu: "Usamljen! Ko se isto tako odvažio da ovde bude gost... Možda neka ptica grabljivica: ona zasigurno pakosno visi o koncu..." A Kjerkegor: "Ja stojim tu kao usamljena jela, egoistički zatvoren i usmeren prema onome višem, ne bacam nikakvu senku, i samo divlji golub pravi svoje gnezdo u mojim granama."
Noam Čomski - “Teorija trule jabuke“
Od boljševičke revolucije, 1917. godine, pa do pada komunističkih vlada u Istočnoj Evropi, krajem osamdesetih, svaki američki napad je bilo moguće pravdati kao odbranu od sovjetskog bauka. Tako, kad su SAD izvršile invaziju na Grenadu, 1983. godine, šef našeg generalšaba je objasnio da, u slučaju da Sovjeti napadnu Zapadnu Evropu, neprijateljski nastrojena Grenada bi presekla dotok nafte od Kariba do Zapadne Evrope i mi ne bismo mogli braniti naše napadnute saveznike. SAD, iako ovo zvuči smešno, ovakve priče pomažu pri dobijanju podrške javnosti za naše osvajačke ratove, terorizam i sabotaže.