Artnit

Utorak, 12 Decembar 2017 11:40

Martin Hajdeger - O humanizmu Istaknut

František Kupka - Humanitas František Kupka - Humanitas

Izričito se pod svojim imenom Humanitas prvi put promišlja i njoj teži u vrijeme Rimske republike. Homo humanus suprotstavlja se homo barbarusu. Homo humanus je ovdje Rimljanin koji rimsku virtus povisuje i oplemenjuje "utjelovljenjem" od Grka preuzete paideia. Grci jesu Grci helenizma kojih se naobrazba naučavala u filozofskom školama. Ona se tiče eruditio et institutio in bonas artes. Tako shvaćena paideia prevodi se s "humanitas". Prava se romanitas homo romanusa sastoji u takvoj humanitas.

U Rimu susrećemo prvi humanizam. On stoga ostaje u biti specifično rimska pojava koja potječe iz susreta Rimljana s naobrazbom kasnih Grka. Takozvana renesansa 14. i 15. stoljeća u Italiji jest jedna renascentia romanitatis. Jer je stalo do romanitas, riječ je o humanitas, i zato o grčkoj paideia. Grci se, međutim, stalno vide samo u svom kasnom liku, pa i ovaj sam na rimski način. Homo humanus renesanse također stoji u opreci spram homo barbarusa. No ono In-humano je sada tobožnje barbarstvo gotičke skolastike srednjega vijeka. Historijski shvaćenom humanizmu pripada stoga stalno studium humanitatis što se na određeni način vraća antici i tako svagda biva i neko oživljavanje helenstva. To se pokazuje i u humanizmu 18. stoljeća u nas što ga pronose Winckelmann, Goethe i Schiller. Hölderlin naprotiv ne spada u "humanizam", i to zato što on sudbu biti čovjeka misli izvornije nego što je to uzmogao taj "humanizam".

No ako se pod humanizmom općenito razumije nastojanje oko toga da čovjek bude slobodan za svoju čovječnost i u tome nalazi svoj ponos, onda se humanizam svagda razlikuje prema shvaćanju "slobode" i "prirode" čovjeka. Na isti se način razlikuju putovi njegova ozbiljenja. Humanizam Marxa ne treba nikakva povratka antici, jednako kao ni humanizam kao što Sartre poima egzistencijalizam. U spomenutom širokom smislu i kršćanstvo je također humanizam ukoliko prema njegovu nauku sve zavisi od spasa duše (salus aeterna) čovjeka, a povijest se čovječanstva javlja u okviru povijesti spasa. Ma kako bile različite ove vrste humanizma prema cilju i razlogu, vrsti i sredstvima kako se svaki puta ozbiljuju, prema obliku svojih nauka, one se ipak podudaraju u tome što se humanitas homo humanusa određuje s obzirom na neko već utvrđeno izlaganje čovjeka, povijesti, svijeta, svjetskog osnova, to jest bića u cjelini.

Iz dela O humanizmu

Pročitano 549 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 03 Mart 2019 11:51

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Martin Hajdeger - O humanizmu