Francisko Goja - Treći maj 1808.
Kada je Napoleonova vojska okupirala Španiju, 1808. godine, Francisko Goja i mnogi njegovi zemljaci su se nadali da će osvajači doneti liberalne reforme. Međutim, divljačko ponašanje francuskih trupa srušilo je te nade i izazvalo isto tako divlji otpor naroda. Mnoga Gojina dela iz perioda od 1810. do 1815. godine su odraz tih mučnih događaja. Najveće od njih je Treći maj 1808. koje je naslikao 1814-1815. godine i predstavlja jedinstvenu uspomenu na pogubljenje jedne grupe madridskih građana. Slika se danas nalazi u muzeju Prado u Madridu.
Plovi patka preko Save
Divlja patka, predak domaće patke je rasprostranjena po celoj Evropi, preko srednje Azije, severne Afrike do Severne Amerike. Životni prostor su joj jezera, bare, reke, potoci čije su obale obrasle trskom i ostalim barskim rastinjem, a zimi i obale mora. Nastanjuje se i u vodama većih parkova ili većih vrtova.
Frans Hals - Vesela pijanica
Frans Hals holandski barokni slikar, uz Rembranta i Vermera, najveći slikar takozvanog holandskog zlatnog doba slikarstva, bio je i veliki slikar portreta iz Harlema. Poznat je njegov portret Vesela pijanica, koji je verovatno naslikao 1627. godine. Slika se danas nalazi u Rijksmuseumu u Amsterdamu.
Maks Veber - Harizmatska vlast
Za nemačkog sociologa Maksa Vebera vlast je vezana za procese prinude i pokoravanja. On razlikuje zakonsku ili racionalnu, tradicionalnu i harizmatsku vlast koje shvata idealno. Harizmatska vlast postoji od Periklovih vremena i Hrista do Lutera i Napoleona, a uspeh i "čuda" su uslov njenog opstanka. Veber smatra da je "harizmatski autoritet jedna od velikih revolucionarnih sila istorije".
Vertikalni vrtovi
Vertikalni vrtovi su sve popularniji u savremenoj arhitekturi gradova. Mogu da se integrišu u fasadu zgrade ili unutrašnju prostoriju kao lep estetski detalj, koji prečišćava vazduh i oplemenjuje prostor. Za sve ljubitelje zelenila koji imaju mala dvorišta, samo terasu ili balkon idealni su vertikalni vrtovi.
Ivan Cankar - Cveće uspomena
Šta god je čovek jednom mislio i osećao, ne gubi se bez traga. Ona četiri zida, među kojima je živeo samo jedan dan ili dest godina, gusto su ispisana njegovim pismom; kad se vrati, poznaje rukopis, razaznaje reči i u času je onaj koji je i bio. Nijedan usklik ne gubi se, nijedan uzdah, nijedna suza i nijedan osmeh. Božja ruka odmah zapisuje povest čoveka, kleše je u kamen.