Artnit

ARTNIT

Svi moji prijatelji koje sam slao u Napulj kao najlepši kraj sveta vraćali su se iskisli, ja sam ipak našao ono isto plavilo neba koje je na zenitu sjajno kao dragi kamen i zatim sve toliko plavlje da se ivica prozračnog mora potpuno u njemu izgubi. Nigde ostrva i obale ne izgledaju toliko kao da plove u azuru. Postoji ta plava, glatka i nematerijalna boja s kojom graniči Napulj svoje vinograde, bašte, tesne kaldrmisane ulice, vulkane i turističke agencije. Napulj je u apsolutnoj prozračnosti.

Četvrtak, 31 Juli 2014 11:09

Zidanje Ravanice

U jednoj od najpoznatijih pesama kosovskog ciklusa Zidanje Ravanice narodni pevač se u pristupu neimarskoj temi kreće između legende i istorije. U središtu pesme je manastir Ravanica, najveća i glavna zadužbina kneza Lazara Hrebeljanovića, građena između 1376. i 1381. godine. U pesmi se veliča i slavi srednjovekovna srpska prošlost, kroz zadužbine starih vladara i kroz nju provejava i predosećanje tragičnog nacionalnog udesa o propasti srpske države.

Sreda, 30 Juli 2014 11:37

Dušan Vasiljev - Noći

Noći u meni kad planu
kao vatra u polju, o jeseni,
kada su duge seni:
sve što je lepo u meni
sliva se u pesmu,
u kojoj ritam krv moja bije.

Sreda, 30 Juli 2014 11:29

Seneka - Ako želiš da pobediš gnev

Bori se sa samim sobom; ako želiš da ti pobediš gnev, onda on ne može tebe. Ti već počinješ da pobeđuješ ako uspeš da ovaj ostane skriven, ako mu se ne dopusti izlazak. Zatrpajmo njegovo javno ispoljavanje i držimo ga što je više moguće skrivenog i tajnog.

Života moga prođe lepši deo,
rano me mlada ostaviše leta!
Moj cvet je još pre svog procvata sveo,
a osuši se i koji procveta!
I sunce nade ja sam retko sreo,
a hladni vihor mene svuda sreta!
Mladosti, ipak ja te tako volim,
i za tebe se večno Bogu molim!

I bezazlen čovek retko je kad pošteđen da jedanput ili više puta u životu ne dospe u sukob s lepim vrlinama odavanja poštovanja i zahvalnosti. Svako mora jednom da načini korak koji ga rastavlja od njegova oca, od njegovih učitelja, svako mora da oseti ponešto od tvrdoće usamljenosti, ma da većina ljudi mogu to slabo da podnesu, te uskoro opet poviju kičmu. - Od svojih roditelja i od njihova sveta, od "svetlog" sveta svoga lepog detinjstva, nisam se rastao sa žestokom borbom, nego sam se lagano i skoro nezapaženo udaljio i otuđio od njih. To me je bilo žao, i prilikom poseta svome zavičaju, to mi je često pričinjavalo gorke časove; ali to nije dopiralo do srca, moglo se podnositi.

Vi ste ovde: Home